Otkrivenja našeg doba

Monthly Archives: јануар 2020

1.

Moćna misao.

Jedna, dve-tri.

Realizacija.

2.

Nemoćna misao.

Mnogo po-misli.

Jedva ili nikako (realizacija).

3.

Nemoć misli.

Ka pravoj razvojnosti.

Suštinskoj.

4.

Zlotvorska dominacija.

Uticaji.

Blokade.

5.

Moć misli (dopuštena).

„Prohodnost“ u realizaciji.

Ka prividnoj razvojnosti.

6.

Prividna razvojnost.

Urušavanje, individualno i kolektivno.

Zlotvorski otvoren put.

7.

Tako je danas.

Ne i sutra.

Između je preokret.

8.

Dotle…

Računati na nemoć misli.

I tražiti puteve ka moći.


1.

Humoristi i humorističke emisije.

Poslednje dve-tri decenije.

„Nadreality-show“, Pervan, Jurkotić, Nikšić…

2.

Svako na svoj način, manje ili više uspešno…

Dočaravali su nadolazeće doba.

Doba urušavanja ili ogoljivanja iluzija.

3.

U skladu sa refrenom (link je ispod):

„Nadrealno! Sve je nadrealno!“.

Sve je parodija, simulacija, distorzija.

4.

Entropija ogoljuje KPZ-Iluziju.

I sve sitne iluzije unutar nje.

Potencijalno ogoljuje.

5.

Ovi humoristi su pomalo kao proroci.

Na komičan način su dočarali Proces.

Proces koji je danas u punom jeku.

6.

Raskrinkavajući paradoksi.

(Postoje oni koji otkrivaju istinu.)

Uvrnutosti na sve strane.

7.

Nenormalnosti koje su kao normalnosti.

Iole svesniji uočavaju nešto čudno.

Neka čudna dešavanja na delu.

8.

Od porodice i bližeg okruženja.

Preko društva i države.

Do globalnih dešavanja.

9.

„Uvrnuta“ ubistva i samoubistva.

Postala su svakodnevica.

Pojedinačna i masovnija.

10.

Koji domen ili dešavanja pre navesti?!

Sitnije ili krupnije?

Ali sa jasnim očitavanjem Procesa.

11.

Politički život u Srbiji.

Opozicija je korisna i potrebna.

U svakom društvu.

12.

I otprilike je jasno šta je normalnost.

U delovanju i ponašanju opozicionara.

U Srbiji, tzv. „deo opozicije“…

13.

Vode ga ljudi koji su pljačkali.

Dokazano pljačkali dok su bili vlast.

Koristili se podvalama i lažima.

14.

Ništa gradili.

Samo urušavali i pljačkali.

Sada – ogorčena borba za vlast.

15.

Ako se nešto gradi…

Tu su da smetaju i ruše.

Protiv su svega što se radi i gradi.

16.

Nemaju program.

Šta ako i kad bi bili na vlasti.

Cilj: srušiti vlast.

17.

Šta posle?

„O tom – potom!“

Bar imaju iskustva u pljačkanju.

18.

Surfaju iz laži u laž.

Razotkriju im se laži.

Teraju dalje, sa lažima.

19.

Pa do bizarnih detalja.

Jedan od njih, za drugoga:

– poznat je po tome što je „jašio popove“.

20.

Treći demantuje.

Ima pisani dokument nekog episkopa.

Da taj nije jašio popove.

21.

„Sve je nadrealno!“

Na sve strane.

I sve drugo, bez izuzetka!

22.

Obrazovanje – parodija obrazovanja.

Simulacija obrazovanja.

Uvek je bilo, nikad ovako ogoljeno.

23.

Učenici i studenti bubaju.

Odvratan čin „sticanja znanja“.

Da bi za mesec dana sve bilo zaboravljeno!

24.

I „ajde, Jovo, nanovo“!

Nova bubanja, nove lekcije i ispiti.

Nakljukaj se, da bi uskoro to zaboravio!

25.

Uzmimo samo još književnost.

Nova dela se štampaju u stotinak primeraka.

Niko ništa od toga ne čita.

26.

A katedre i instituti za književnost…

Rade „punom parom“!

Samo pršti od proučavanja.

27.

Od popularizovanja književnosti.

Kao da je „stanje redovno“!

Rekli bi branioci: krivo je vreme.

28.

Savremene tehnologije, itd.

POTPUNO NETAČNO!

Vreme je samo ogolilo iluziju.

29.

Iluziju o funkciji književnosti.

(Kao i svega ostalog na planeti!)

I kada su dela štampana u milionima primeraka…

30.

Izvorna funkcija književnosti…

Bila je potpuno isto iskirvljena.

Pretvorena u programiranje.

31.

U suptilno samoprogramiranje.

Poetizovati teška dešavanja.

Da bi im se dao status ciljeva.

32.

Književnost tobože daje sliku života.

I to – uglavnom preko najtamnijeg i nagadnijeg.

Čitanjem – to implicite postavljamo kao ciljeve.

33.

I tako dalje, i tako bliže!

Na sve strane oko nas.

Ogoljavanje iluzija će se samo intenzivirati!


1.

Entropija ogoljuje KPZ-Iluziju.

I sve sitne iluzije unutar nje.

Potencijalno ogoljuje.

2.

To znači: za one koji su spremni.

„Raspoloženi“.

Da vide beziluzorno ogoljenu realnost.

3.

Bolan i težak, ali jednostavan mehanizam.

Uzmimo suprotno, neka ranija vremena.

Kada se imalo dovoljno Energije.

4.

I najteži i najveći poduhvati.

Lični i društveni.

Jednostavno su izvođeni.

5.

Čak uz osećaj ispunjenja.

Osećaj moći.

Osećaj vladanja okolnostima i prirodom.

6.

Teških životnih stanja i priča je bilo uvek.

Ali nije manjkalo snage.

Onima koji su umeli da se napregnu.

7.

A Zemlja kao Karantin-Pakao-Zatvor…

Bila je ista tada kao i sada!

Uz nijanse u razlikama.

8.

Nekada je ta podjarmljenost bila fizički grublja.

Bukvalni robovi, nasilja i ratovi, tokom cele poznate istorije.

Danas je podjarmljenost „sofisticiranija“, prefinjenija.

9.

Dakle, manjak Energije, Entropija.

Sve se menja.

Percepcija se menja.

10.

Podjarmljeni malaksavaju.

Malaksavajući – uočavaju da ih neko iscrpljuje.

U porodici, na radnom mestu, u raznim sistemima, u državi.

11.

Uočavaju se mehanizmi koji su u pozadini.

Laži i mahinacije koji su u pozadini.

Tobože – sve je u službi pojedinca, njegovih prava, itd.

12.

Hipnotisana Masa nema metafizičke pretenzije.

Koncentrični krugovi porobljenosti.

Laži, mahinacija, programa.

13.

Neće se oni izdizati iznad puke fizikalnosti.

U uočavanju onih koji upravljaju porobljenošću.

Energetskim pustošenjem.

14.

Neki član porodice.

Neki nadređeni na poslu.

Država ili neki sistem…

15.

Tu je vrh uočavanja.

Ne ide se dublje ili dalje, iza/iznad njih.

Za početak – i to je dovoljno.

16.

Dakle, manjak Energije.

Služenje više nije poletno.

Zdušno i posvećeno kao nekad.

17.

Već tu su Zlotvori uskraćeni.

Postajaće oni zato sve „nervoziniji“.

Sve paničniji, grublji i gluplji u nastupima.

18.

Postoje, međutim, pripadnici Mase…

Koji ne haju za Entropiju.

Naprežu se i dalje zdušno, Entropiji u prkos.

19.

Na starim iluzornim vrednostima.

I ciljevima.

Ne pitajući se: dokle (će tako moći).

20.

A moći će – dok ne puknu.

Energetski kolabiraju.

Sa Entropijom nema šale.

21.

Mudrost našeg doba…

Ona je u nečem drugom.

Primerenom Entropiji.

22.

U štednji Energije.

U otaljavanju onoga što se mora raditi.

U izboru prioriteta (tamo gde se može birati).

23.

Zlotvorski programi (lični i društveni).

Vremenom će se sami od sebe rastakati.

Jer im nema energetske podrške.

24.

Rastakanje je Oslobađanje.

Izvestan vid Oslobađanja.

Ali, ta Tranzicija će delovatio kao Pustoš.

25.

Onima koji su vezani za stare vrednosti.

Za vrednosti Starog-propadajućeg sveta.

Koje su ukorenjene u svesti.

26.

A koji sluha nemaju za nove vrednosti.

Za paradigmu Novog-nastupajućeg sveta.

Tek to može biti šok.

27.

Zato je mudro imati pripremljenu verziju.

Sopstvenu verziju.

Svog Novog sveta.

28.

Svog – u svojim ličnim okvirima.

Šta će se šire dešavati – nije naša lična ingerencija.

Važno je da imamo pripremljeno svoje polje Hibernacije.

29.

Ne zna se kome će teže pasti Tranzicija!

Nesvesnima koji tumaraju kao u magli.

Ili svesni(ji)ma koji jasno kao na dlanu prate Proces.


1.

Moćna Zlotvorsko-Parazitska bića su ustanovila poredak na Zemlji.

Programirala i mentalno i na sve druge načine osakatila ljudska bića.

Tako da ljudi ne vide da žive u Karantinu-Paklu-Zatvoru, ne vide da drže u zarobljeništvu jedni druge.

2.

Ljudi, takvi, su energetski resurs za te Zlotvore Parazitlije.

Za Zlotvore Parazitlije smisao života ljudi je u tome da im budu energetski resurs.

Kao i ljudima biljke i životinje.

3.

Ljudi su (potencijalno) svesna bića.

Svojstvo svesnih bića je – Rast/Razvoj.

Status Hrane/Stoke blokira Razvoj i zamračuje sves(nos)t.

4.

Čovekov život ima smisla za druge, za Zlotvore Parazitlije.

Njihov smisao – potire čovekov Smisao života.

ZATO je čovekov život, ovakav kakav je, besmislen i bezvredan.

5.

Tek je potreban napor da se čovek osvesti.

Da osvesti svoje besmisleno/bezvredno bivanje na Zemlji.

Ali, „o tom – potom“, to je druga priča!

6.

Čovečanstvo od sedam milijardi je moć.

Umrežene energije sedam milijadi ljudskih bića.

Ko upravlja čovekom – upravlja tom ogromnom moći.

7.

Kad bi se deo čovečanstva Probudio…

I otkazao robovanje KPZ-iluzijama…

Urušila bi se moć kojom raspolažu oni koji upravljaju Masom.

8.

Kako to izvesti?!

Obraćati se hipnotisanoj Masi – besmisleno je.

Duhovni učitelji – davno „pročitana“, besmislena priča!

9.

Ovde stupa na scenu Entropija!

Sa manjkom Energije – počinju da spadaju velovi sa KPZ-iluzija.

Bar za one koji se ne naprežu zdušno po staroj logici.

10.

U tom smislu indikativna je pojava koja teče već dve-tri decenije intenzivno.

Sve veći broj pojedinaca se Budi za Karantin-Pakao-Zatvor.

Slute iza njega i moćna bića koja su ustanovila ovo surovo kosmičko Mrcvarilište.

11.

To masovnije Buđenje ide sa raznim posrtanjima i zabludama, stranputicama, nevešto… Ali – IDE!

Posebno sa sadašnjim internet-formama ide dosta  masovni napor na raskrinkavanju metafizičke zamljske Scene.

I napor ka Istini i istinama.

Za razliku od davnih vremena kada su propovednici išli od mesta do mesta…

Sve prethodno je masovno dostupno.

Koliko je to dobro, toliko je i sa rizikom „spamovanja“ Istine/istine.

13.

Napor na raskrinkavanju i otkrivanju istine/Istine je tek jedan deo priče.

Drugi – na ustanovljivanju nove duhovne i životne paradigme.

Novih ciljeva i Novog sveta.

14.

Često pasionirana fokusiranost na raskrinkavanju zemaljske Tame…

Koliko je dobra…

Toliko je i mač sa dve oštrice!

15.

Jer je čovek biće intencionalnosti.

Ono čemu je zdušno posvećen – postaje mu cilj.

Ovde kao da mu Karantin-Pakao-Zatvor postaje cilj.

16.

Proučavaju se i proučavaju mehanizmi Karantina-Pakla-Zatvora i pokušavaju odgonetnuti njihovi slućeni Konstruktori…

Sa namerom da se ljudi osveste i od njih oslobode.

A tom pasioniranošću posvećeni se samo zaglibljuju u onome što proučavaju.

17.

Sve to, dakle, ide na ruku Zlotvorskim Parazitlijama.

Ali, globalno, dobar proces je krenuo.

Entropija će, ma koliko bolno za sve – učiniti svoje.

18.

A koliko su to komplikovane zamke…!

Opravdano se svi mi u njima ne snalazimo.

Ili savršeno teško snalazimo.

19.

Hipnotisani u Masi su u krugu puke fizikalnosti.

Tu nema percipiranja nikakvog Karantina-Pakla-Zatvora.

I nikakvih Zlotvora, Parazita, Anunakija, i bića sa svakakvim imenima.

20.

Iz njihove (hipnotisane Mase) perspektive – to je zdrava i ispravna percepcija.

Priče o Karantinu-Paklu-Zatvoru i nekim-tamo-bićima su im šizofrenične.

Perspektiva koja Zlotvorske Parazitlije održava nevidljvima i moćnima.

21.

Na drugoj strani su Budni (u ovoj ili onoj meri).

Njima je sopstveni zarobljenički status savršeno jasan.

A upravo im je slepilo (hipnotisane Mase) za takav status – šizofrenično.


1.

Što ako bih vam rekao…

Da ste najobičniji robovi?

(…) Biološke mašine.

Koje 99% vremena rade…

Po zadanom programu.

2.

Prvi minut videa.

Oduševljava.

Bliskost sa smerom bloga.

Očita.

Sa jednim od smerova.

3.

Međutim…

U nastavku…

U ostalom delu videa…

Krivi smer.

U redu su zapažanja.

Objašnjenja.

Sami po sebi.

Ali ne vode rešenju.

Krivi smer.

4.

Patokrate.

Nisu uspostavili sebe sami.

Uspostavio ih je Neko.

Iza Zavese.

U transcendenciji.

Patokrate su…

Samo istureni igrači.

Nama vidljivi.

5.

Šta rešavamo?

Baveći se patokratama.

I sličnim „eksponentima“.

Moćnih iza Scene.

Bojim se…

Ništa!

Krivi smer!

6.

Ne oslobađamo se…

Tamo, vani.

Tamo…

Gde su patokrate.

Oslobađamo se…

U sebi.

Naša nemoć…

Izliva se…

Iz naše unutrašnjosti.

7.

U našoj unutrašnjosti…

Potkresana nam je Moć.

Na nemoć…

„Nadovezali“ su se patokrati.

Ne obratno.

Ne bi je oni, malobrojni…

Slomili…

Da već nije bila (slomljena).

8.

Dakle…

Ne da odgonetamo patokrate…

Gubeći vreme i Energiju.

Već da odgonetamo – SEBE.

Da se damo u potragu…

Za uskrsavanjem Moći.

Svoje.

Nemoguća misija!

Ali bar jeste dobar smer.

P. S.

I odlično je:

Robovima ne trebaju čuvari.

Jer čuvaju sami sebe.

Rob bez svesti…

Tragedija.

Svest o robovanju…

Ne oslobađa sama po sebi.

Ona može biti tek početak.

Bezizgledne avanture.


1.

Oda Smislu.

U svetu Besmisla.

Na planeti Besmisla.

Metafizičkog.

2.

Svaki novi dan…

Težak!

Gadan!

MRAČAN!

Dani u Zarobljeništvu.

Kakvi i mogu biti?!

I još gore!

Dani u KPZ-Mrcvarlištu!

Metafizičkom.

Kosmičko-planetarnom.

3.

Nema Lepote.

U ovom svetu.

Ni Lepote, ni Smisla.

I neće ih ni biti.

Dok je ovaj svet…

Stari, uveliko propadajući.

4.

Nema Smisla u njemu.

Ni mrvice.

Može ga biti u nama.

Ako ga nađemo.

Ako ga „uzgajamo“.

I nastojimo da se prelije.

Bar u zonu našeg Polja.

5.

A…

Naći Lepotu i Smisao…

Upinjati se da se oni nađu.

U ovakvom svetu…

Ravno je šizofreniji!

Metafizičkoj.

Nema Smisla!

I nema vrednosti.

U besmislenom svetu.

U bezvrednom svetu.

U bezvrednom životu.

U životu Stoke…

Koja je tu…

Tek da bi Neki parazitirali.

Na njoj.

6.

Nema ih i nema…!

Sve dok…!

Ne počnemo…

Da se okrećemo SLOBODI!

Borba za Slobodu.

Ona počinje da daje Smisao.

Bezvrednom, besmislenom životu.

7.

Onda počinje da dobija Smisao.

I svaki novi dan!

Tek tada možeš da pomisliš:

„Iskoristi dan!“.

Daj danas sitni doprinos.

Aktiviranju svoje Moći.

Opšte, izvorne Moći.

Sitni korak po korak.

I put te vodi – Slobodi.

8.

Da li je ona postiživa?

U KPZ-nemogućim uslovima.

Kad joj se iskreno i postojano teži…

O tome se ne razmišlja.

Pomerati granice mogućeg.

Kako drugačije?

9.

Te, od takvog preokreta…

U težnjama…

Kad svane novi dan…

Inače mračan i težak.

Skoro da si srećan.

Napravićeš nove pomake.

Makar i sitne, najsitnije.

Ka Moći.

Ka Slobodi.

10.

Potrebno je imati mnogo toga.

Za ovakvo ispunjenje.

Za ovakve težnje.

Mudrosti i izdržljivosti.

Stoicizma i fleksibilnosti.

Lakše je po inerciji.

Živeti, misliti, postupati.

Ali…

Drugog načina nema.

Ni puta.

Do Smisla.

11.

Konačno nađeni Smisao!

Vrednost života.

U svetu Besmisla.

Sa njima se dobija motivator.

On nas energizuje.

Tu je i stabilnost.

Sa podizanjem energetike.

12.

Sadašnja pojačana dešavanja.

Preobražajna.

Šireplanetarna.

Dovešće ona kad-tad.

Da masovno klonu i padaju.

Slepi za KPZ-iluzije.

Entropija neće da mazi.

A tek Zlotvori-Paraziti!

Muče oni.

Ali i provociraju.

Na Mudrost.

U raspolaganju Energijom.

Na efikasnije funkcionisanje.

Na efikasnije mišljenje.

Efikasnije i moćnije.

13.

Dakle, tek tada…!

Biće pravo čudo.

Oni koji su našli Smisao.

U težnjama Slobodi.

Novom svetu.

Biće čudo.

I sa dobrom energetikom.

I sa stabilnošću.

I sa efikasnijim funkcionisanjem.

14.

„Da li će Sloboda umeti da peva?

Kao što su sužnji pevali o njoj.“

Tačno!

U Ropstvu – Sloboda je neprocenjiva.

U Novom svetu…

Biće podrazumevano svojstvo.

SADA joj se teži.

U Novom svetu ona se ima.

15.

(Metafizička) Sloboda.

Koja Sloboda?

Kakva Sloboda?

U kojem smislu – Sloboda?

Ko uočava Ropstvo…

Metafizičko zarobljeništvo…

Ko ih vidi i oseća…

Na svojoj koži.

Jasno mu je šta bi bila Sloboda.

I više nego jasno!

Ko sopstveno Ropstvo ne uočava…

Sloboda mu nije ni potrebna.

Što bi joj i težio.

Što bi gubio vreme…

Da se za nju bori.

Takav blaženstvuje.

U KPZ-iluzijama.

16.

„Što svesniji – to zarobljeniji!“

Svesnost znači potpuniju sliku.

Zarobljeništva.

Tada Oslobađanje – kompletnije.

Težnja njemu – složenija.

Teža, bezizglednija.

Veću snagu duha traži.


1.

Iz dana u dan.

Čovek odlazi na (tzv) posao.

Ponavlja iste radnje.

Kao robot.

Ponavlja sve isto ili slično.

Pa i tip komunikacije sa drugima.

Tip reagovanja.

2.

Iz nedelje u nedelju…

Raduje se vikendima.

Raduje praznicima.

Odmorima.

Unapred ih iščekuje.

Kao mini-spasenja.

Predahe.

Od robotizovanosti.

3.

U čemu je smisao?

Cele te šeme.

Da se zaradi novac.

Od kojeg zavisi sve ostalo.

Da bude „sa ljudima“.

Da se ostvari.

Ljudski, profesionalno.

4.

Ispunjava li on taj smisao?

Pita li se uopšte.

Da li ga ispunjava.

Naravno – ne pita se.

Zato ispada da ga ispunjava.

Kad bi počeo da se pita…

Smisla ne bi bilo.

5.

Nije problem u ponavljanju.

Nema života bez ponavljanja.

Koje je i u temeljima prirode.

Prirodnih procesa i dešavanja.

6.

Problem je u pravcu ponavljanja.

Da li ono održava tapkanje u mestu?

Urušavanje?

Da li otupljuje i sluđuje?

7.

Ili je tek samo fon?

Potka na kojoj tkamo.

Svoj rast.

U tom slučaju…

Ponavljanje je dobra inercija.

Koja omogućuje lakoću.

Lakoću obavljanja posla.

U daljem sledu: lakoću življenja.


1.

Profesionalni sportovi.

Uopšte: svi sportovi…

Sportovi nadmetanja.

U kojima se dobija i gubi.

Civilizacijska besmislica!

Već spominjana na blogu.

Ali ukorenjena…

…Da joj se pozadina i ne vidi.

Pozadina Besmisla.

Vrhunac tog Besmisla…

…Koji Besmisao ogoljuje:

– sportovi sa ozbiljnim povređivanjima,

– najvijačka udruženja,

– tzv. huliganstvo,

– klađenja…

„Zbogom pameti!“

2.

Svakoj gluposti se može dati smisao.

Može dati status vrednosti.

Čak – od životnog značaja.

Životnog i profesionalnog.

I da se tu ne vide „Nečiji“ prsti…?!

„Nekoga“ kosmički moćnog.

A Zlotvorskog kova.

Ne bi svesno biće samo za sebe…

…Tako nešto radilo.

Na sopstvenu štetu.

Duhovnu, životnu.

Davati smisao glupostima.

Besmislicama.

Davati im status vrednosti.

Životnog motivatora.

3.

Dakle, osmišljavanje gluposti!

Sport…

Rastući uticaj na glavna područja ljudske aktivnosti.

Politička, ekonomska i kulturna poprišta.

U oblasti obrazovanja i zdravstva.

Prožeo je velike društvene institucije.

Ukotvio se u svim glavnim medijima.

Jedna od velikih društvenih pojava.

Bitno kulturno značenje sporta.

Moralno zdravlje sporta.

Javnost doživljava sport kao sferu fer-pleja.

Centra moralnog integriteta.

Deo kulture jednog društva.

Etičke vrednosti.

Vrednosti očuvanja zdravlja stanovništva.

Itd.

4.

Značaj fizičke aktivnosti.

Nesporan.

Ali…!

Mora li se realizovati kroz sport?!

Kroz takmičenje?

5.

Tzv. takmičarski duh.

Kao zdrav.

Motivišući.

Kao podsticaj.

Da se izvuče maksimum.

Svako svoj maksimum.

Zar je tu nužno takmičenje?!

6.

U takmičenju…

Svako se bori…

Da bude bolji od drugoga.

Od drugih.

Najbolji.

7.

Ako pobedi i bude bolji…

Oseća se moćno.

Zadovoljno, prijatno.

Čak uzvišeno.

Ako izgubi…

…Sve suprotno!

Nezadovoljstvo.

Uniženost.

Jer neko je bolji.

8.

Foliranje.

U smislu prihvatanja.

Dobijanja i gubljenja.

Tolerancija.

Pa svako nastoji da dobija.

Da samo dobija i dobija.

Da uvek pobeđuje.

Uvek da bude pobednik.

Da „ojadi“ druge.

9.

Izvitoperena civilizacijska paradigma!

Koja se shvata kao normalna.

Najnormalnija moguća.

Najzdravija moguća.

Boriti se, pobeđivati.

Biti nabolji.

Biti bolji od drugih.

Od svih u svom domenu.

Biti moćan.

„Pokoriti“ druge.

10.

U normalnoj civilizaciji…

…Ključni cilj bi bila – SARADNJA.

Nastojanje na saradnji.

Na pomaganju drugima.

Biti najbolji u saradnji.

Ali – onda se i ne bira najbolji!

Onda je cilj – kolektiv, tim.

Da on bude harmoničan.

Da svima bude dobro.

Da svako pruži maksimum.

U timskim naporima.

11.

Kaže se…

…Neki spotovi baš to afirmišu.

Timski rad.

Kolektivni duh.

Vraga!

Kolektivni duh u „pokoravanju“ drugih!

Individualno ili kolektivno pobeđivati.

Druge.

Izlazi na isto.

Sve je u služni pobede.

Nadmoći.

„Pokoravanja“, „unižavanja“ drugih.

12.

A minimum fizičke aktivnosti…

Svako može da upražnjava.

Za sebe.

Ili i kolektivno.

Ali – bez mnogo „filozofiranja“.

I fantaziranja.

Dovoljno je poznavanje…

…Osnovnih principa fizičkog naprezanja.

I statusa u Ravnoteži.

Kao metafizičkog „dodatka“.


1.

A. Jerkov.

Profesor na Filološkom.

(U Beogradu.)

Prijatelj iz studentskih dana.

(Od tada smo…

…Svako svojim putem.)

Što znači…

…Imam malo potpuniju sliku.

Ne samo ovu sa video-snim(a)ka.

2.

On…

…Tj. njegove ideje i postignuća…

Odlična su ilustracija.

Za temeljni odnos:

– sveta puke fizikalnosti,

– i metafizike.

3.

On je „vrh“.

(Kako se to žargonski kaže.)

U okviru razvoja intelekta.

I intelektualnosti.

Usuđujem se da kažem…

…I bukvalno – vrh(unac).

Na ovim prostorima.

U oblasti kojom se bavi.

Književnost.

Proučavanje književnosti.

4.

Uz to…

Po paradigmi ovog Starog sveta…

Odličan govornik.

Misaon čovek.

Sa obećavajućim iskoracima.

Ka metafizici.

(Ali samo bledim iskoracima.)

5.

Uzgred: polarizacija.

U percepciji drugih.

Koja ga je pratila…

…Iz studentskih dana.

Neki tvrde da je genije 21. veka…

…Drugi kažu da je strah i trepet…

Neumoljivi profesor književnosti.

6.

Dakle…

…Odličan kao ilustracija!

Za to šta znači…

…Dostići maksimum.

U jednoj oblasti.

Sveta puke fizikalnosti.

A bez sagledavanja…

…Sopstvene oblasti…

…U kontekstu metafizike.

Bez šire metafizičke slike.

Dostigne se maksimum.

U svojoj oblasti.

A onda – tapka se u mestu.

7.

Obaška…

…Deformiše se slika…

…Te oblasti.

U životnim relacijama.

Napreže se da joj se daju…

Smisao i funkcija…

Koje ona nema.

Ona se glorifikuje.

8.

Uzmimo neke pokazatelje…

9.

Profesor Strah-i-trepet.

Tako ga zovu (neki) studenti.

To može svašta da znači…

Radi se o visokim zahtevima.

Prema studentima.

Zahtevima…

…Koji su, načelno, u redu.

(Jer znam o čemu se radi.)

Kao podsticaji…

…Za lične maksimume (studenata).

Tj. bili bi u redu.

U nekim drugačijim vremenima.

Sa drugačijom energetikom.

(Npr. približno onakvom…

…Sa kakvom smo mi studirali.)

I u normalnom sistemu.

Obrazovnom.

Dakle, Strah-i-trepet…

…Nema sluha, osećaja…

…Za energetsko-planetarni kontekst.

U kojem živi(mo).

Nema nadfizičke perspektive.

Nema usidrenog viđenja.

Dešavanja u pukoj fizikalnosti.

10.

…Neću da pustim nikoga…

…Da položi taj ispit…

…Da on ne zvuči i da se ne drži…

…Kao profesor književnosti.

To – po merilima nekadašnje pozicije.

I književnosti.

I nastave književnosti.

Danas smo svi zombirani.

I nastavnici i učenici.

Književnost je u dronjcima.

Van svih sistema vrednosti.

I u školama, pogotovu van njih.

Što je metafizički znak za uzbunu.

Da joj treba preispitati funkciju.

Da li je ona zaista i imala misiju?

Koju se upinjemo da joj pripišemo.

Pre će biti da je ona refleks distorzije.

Neke Čovekove potrebe.

Neke izvorne funkcije.

11.

Treba pročitati desetak hiljada strana.

Da bi se položio ispit.

Kod njega.

Pročitati što više.

Čitati što više.

Vrednost.

Po merilima Starog-postojećeg sveta…

A metafizički posmatrano…

To je gušenje duha.

Oboljevanje duha.

Udaljavanje od suština.

Energetsko urušavanje.

Ljudsko srozavanje.

Atrofiranje izvornih moći.

11.

Programi nastave književnosti.

I sam je učestvovao u njima.

Imati u programima…

…Najveće opšte i nacionalne vrednosti.

Književne.

Pedagoško-psihološki posmatrano…

Programi za nastavu književnosti…

Kao da im je cilj: ogaditi književnost.

Učenicima.

Udaljiti ih od književnosti.

Koja je već ionako izgubila.

Svoju negdašnju civilizacijsku poziciju.

12.

Itd.


1.

Šume spomenika.

Ogromnih zgrada.

Drevnih.

Savremenih.

Običnih.

Tzv. velelepnih.

Sa milionima:

– detalja,

– ukrasa.

Ili i bez njih.

2.

Jeziva svedočanstva!

Protraćene Energije.

Okeana Energije.

Protraćenih života.

Bezbrojnih generacija.

3.

Pa savremena Jeza.

U svim pravcima.

Milioni, milijarde.

Svega i svačega.

Potrebnog i nepotrebnog.

Jurnjava za izmišljanjem.

Vrsta ovog i onog.

Svakakvih predmeta.

Ljudska kreativnost:

– upregnuta u energetsko urušavanje.

Dakle:

– u ljudsko urušavanje.

4.

Nije Čovek za to:

– da završi školu,

– da se zaposli,

– osnuje porodicu,

– formira potomstvo,

– ode u penziju,

– umre.

Za to je čovek.

Član Stada.

Kao Stoka.

Viši nivo iste Pojave.

5.

I nije Čovek Tu…

…Da bi robovao:

– porodici,

– firmama,

– sistemima,

– pojedincima,

– elementarnim životnim uslovima,

– svakakvim zadovoljstvima,

– svakakvim glupostima.

6.

Što ne znači:

– da treba bežati.

(Osim u slučaju prinuđenosti.)

Od:

– porodice,

– potomstva,

– posla,

– sistema,

– životnih uslova,

– raznih zadovoljstava.

Ali ne treba da su:

– kamen oko vrata.

Za uzlet u više težnje.

Treba da su samo fon.

Ambijent.

Koji nije Smisao.

U kojem se izgrađuje Smisao.

7.

Zato je izbavljujuće.

Urgentno.

Okretanje suštinama.

Da se čovek transformiše u Čoveka.