Otkrivenja našeg doba

Monthly Archives: новембар 2019

1. Neočekivani paradoks (iskazan u naslovu), a „istina je u paradoksu“.

2. Određeni tip umnožavanja znanja, tip na koji je Čovek naveden, koji je Čoveku podmetnut.

3. Ne mora nužno svako, tj. pravo znanje da pojačava Haos. Naprotiv!

4. „Predator vam je darovao svoj um, kitnjast, barokni um“, tj. um orijetisan ka detaljisanju i ka umnožavanju detalja. „Predator“, tj. neka moćna Zlotvorska bića koja su izvitoperila Čoveka i upravljaju njime.

5. Umnožavanje znanja, u smislu disperzije ili širenja ka detaljima, može se prikazati kao fraktalno širenje, a to širenje teorijski teži – beskraju.

6. U svakom znanju se polazi od neke suštine ili od nekog opšteg pojma.

7. Pa se suština ili opšti pojam razrađuju i granaju, preko posebnih nivoa i pojmova do – pojedinačnih pojmova i detalja.

8. Kako to razrađivanje i grananje ide sve dalje, sve dublje, sve šire, to se svaki pojedinačni pojam ili detalj dalje razlaže na nove pojmove ili detalje – pa je tako udaljavanje od polazne sušine sve nepovratnije.

9. Taj haos sa umnožavanjem znanja/detalja/informacija dopire polako do svesti i onih koji nisu radi metafizičkom sagledavanju ovog problema: naučnici sve teže mogu da „isprate“ sve novine samo u svojoj oblasti, članovi tzv. društvenih mreža i sami osećaju kako se zapliću u masama informacija „kao pile u kučinama“, itd.

10. I sam imam muke sa tim „Predatorovim umom“ u sebi. Mišljenje kao po automatizmu kreće sa grananjem u detalje, jer tačno je da mnoštvo detalja znači i precizniji opis (bolju „rezoluciju“ iskazanog).

11. I toliko puta osetim malaksavanje misli u takvoj disperziji.

12. Pa zaključim: treba da odustanem od bavljenja tom oblašću u kojoj mi se kroz mišljenje takva zamka dešava.

13. U STVARI – NE TREBA ODUSTAJATI OD MIŠLJENJA (po podvalničkoj preporuci nekih istočnjačkih duhovnjaka: „Mišljenje je od ega“), ILI MISAONOG BAVLJENJA IZABRANOM OBLAŠĆU/TEMOM, VEĆ NASTOJATI NA TRANSFORMACIJI MIŠLJENJA.

14. Uvežbati ga da se bavi suštinama. Što ne isključuje apsolutno korišćenje detalja. Već znači korišćenje detalja u funkciji objašnjenja suština, a ne gubljenje u detaljima, uz gubljenje veze sa suštinama.

15. A takvu transformaciju izvesti je – „đavolski teško“.

16. No, srećom (mučna je to sreća!) Entropija sve nas polako naterava na tu transformaciju!

17. Neke pre, neke kasnije… a šta će i kako biti sa rezistentnima na promene…ne znam.


1. Da povežemo dva poslednja teksta.

2. Entropija, pojačavanje Haosa/haosa, manjak Energije, krah (postojećeg vida) obrazovanja, spas u naporu ka suštinama.

3. Primer iz obrazovanja…

4. Smisao ili suština sintakse se može iskazati na sledeći način: deo gramatike koji se bavi rečenicom (ili u okviru kojeg se proučava rečenica).

5. Ovako iskazani smisao ili suština jasni su svakome, i bez dodatnih objašnjenja.

6. I lako se mogu zapamtiti i bez posebnog naprezanja.

7. Ako ovom jednostavnom objašnjenju počnemo da dodajemo detalje – dobijamo preciznije objašnjenje.

8. Ali i komplikovanije, i teže za pamćenje.

9. Dobijamo definiciju sintakse: „Sintaksa je deo gramatike koji izučava sintaksički sistem nekog jezika, tj. principe na osnovu kojih se, formiranjem i kombinovanjem odgovarajućih jezičkh jedinica, od reči formiraju rečenice kao celovite (završene) jedinice usmene i pisane komunikacije.“

10. A svaka lekcija u svakom udžbeniku je sa mnoštvom ovakvih detalja.

11. I laiku je jasno da je potrebno mnogo vremena i Energije da se izmemorišu ovakve lekcije, udžbenici koji se sastoje od ovakvih lekcija. I da je potrebno veliko naprezanje i psihološki pritisak da se um puni ovakvim informacijama.

12. A pošto je Entropija u toku, učenicima/studentima je sve teže,sve mučnije, sve jezivije da „bubaju“, da memorišu ovakva nepregledna mora detalja.

13. Da ne zalazimo u to – koja korist od tih detalja, čak i da nisu u toku muke sa Energijom.

14. A zamislimo udžbenik u kojem je svaka lekcija svedena na kratko iskazanu suštinu, kao što je gore pokazano!

15. Naravno, ako je nekome iz nekih razloga potrebno – može da zađe u više detalja koji stoje iza određene suštine.

16. Koliko bismo tada imali lakši i efikasniji proces učenja!

17. Ova priča (obrazac) se može primeniti na svaku oblast života u kojoj imamo posla sa informacijama ili sa znanjem.


Sunovraćivanje obrazovanja.

Kao i svega što je u glomaznim, nerazvojnim/protivrazvojnim  formama.

Račišćavanje Scene, u susret Novom dobu.

Obrazovanje – KLJUKANJE učenika nepreglednim „masama“ informacija.

Da zaobiđemo metafizičku diskutabilnost tih informacija.

U Srbiji taj proces je jasan kao na dlanu. Onima koji umeju da ga vide. Ima vremena, proširiće se on.

Kod učenika – totalni krah interesovanja za bilo kakva znanja.

„Bubaju“ – jer moraju. Jer treba završiti neku školu. Zaposliti se, imati platu.

Novac, kao jedan od ključnih Zlotvorskih porobljivačkih instrumenata.

Pamćenje „nabubanog“ sve je kratkoročnije. Obaška što su to falš-znanje i falš-intelektualni razvoj.

Krah interesovanja za znanje – dodatno uz otrovne opsednutosti i uticaje medija, uz opsesivne vezanosti za mobilne telefone, za „društvene mreže“.

Na dubinskom planu sunovrat obrazovanja je u toku.

Na površini: škole će normalno funkcionisati još dugo, učenici će ih završavati, nastavnici primati plate…

Sunovrat naterava na „sakupljanje kamenja“.

Isus, negde: „Postoji vreme razbacivanja kamenja i vreme sakupljanja kamenja“.

To jest:

– vreme fraktalnog umnožavanja informacija, od suština ka detaljima,

– i vreme vraćanja ka suštinama.

Vraćanje ka suštinama znači i ekonomičnije baratanje (produkciju ili „konzumiranje“) informacijama/znanjima.

Ko je mudar – već treba da krene, da se vraća suštinama.

I ekonomičnijoj produkciji ideja.

Ako ne kroz pisanje, a ono kroz razgovor.

I pažljivijem prijemu ideja (informaciona probirljivost).


1. Ne verujem da je Entropija (pojačavanje haosa i energetska „oskudacija“) „čedo“ bogova Parazita-Zlotvora. To mora biti proces kosmičkog zamaha nezamislivo izvan njihovih ingerencija i moći.

2. Naprotiv, mislim da su i oni njome zahvaćeni, mislim da im se „ ne piše dobro“ u ovoj izloženosti Entropiji.

3. A mi… mi smo uz Entropiju i Zlotvorske uticaje i robijaške programe – kao između čekića i nakovnja. Povišavanje vibracija uočavamo kao posebnan fenomen, mada ono svakako ima veze sa Entropijom. Svejedno o čemu da se radi – teško nam je i komplikovano na n-ti stepen.

4. Vektori ili trajektoriji dosadašnjeg, Zlotvorski iznuđenog delovanja čovečanstva vodio je u samouništenje: lavirinti umnožavanja svega i svačega, samozatrpavanje produktima, kreacijama, informacijama…

5. ENTROPIJA NAS (kao čovečanstvo) ZAUSTAVLJA U TOM SAMOUBILAČKOM SURVAVANJU!

6. Ovo doba u kojem živimo je doba teškog zaustavljanja te smrtonosne inercije. Entropija je mehanizam tog zaustavljanja.

7. Entropija nas nagoni na vođenje računa o Energiji i energetici, prisiljava na štednju Energije.

8. Entropija nas nagoni da se „prešaltujemo“ na drugačiji tip funkcionisanja. I nas svesno, i samo naše telo (ćelije, organe) na nesvesnom nivou.

9. Da budemo FUNKCIONALNIJE „MAŠINE“. FUNKCIONALNIJE MAŠINE EFIKASNIJE RADE, A UZ MANJI UTROŠAK ENERGIJE.

10. Dakle, Entropija nas nagoni, one nas koji nastojimo da budemo u skladu sa ovim KOSMIČKIM „TRENDOVIMA“, DA USAVRŠAVAMO SVOJE PSIHOFIZIČKO I DUHOVNO FUNKCIONISANJE.

11. Između ostalog – ekonomičnije mišljenje znači mišljenje koje se okreće SVE SAMIM SUŠTINAMA.

12. Dosadašnji civilizacijski smer rezonovanja je smer enormnog umnožavanja detalja, pomračenja uma i propadanja svesti u okeanima informacija. Valjda se podrazumeva da su produkcija i konzumacija informacija vezani za Energiju.

13. Okretanje suštinama znači i odbacivanje aktivnosti koje nisu od suštinskog značaja. Što nije nimalo lako, jer smo u zarobljeničkim aranžmanima. Ali, ako imamo dobro usmerenje – uspevaćemo da pronalazimo moduse za eskiviranje prisilnih bavljenja glupostima.


1. Uzgred vidim deo razgovora sa B. Liptonom, o čijim značajnim otkrićima u vezi sa funkcionisanjem ćelija je ovde već bilo reči.

2. Jedan od zaključaka do kojih je Lipton došao, a što predstavlja osnovu njegovih životnih i duhovnih nazora: okrenuti se pozitivnom mišljenju.

3. Ne čudi što su ga tajnaši zbog tog imperativa oberučke prihvatili.

4. Nemamo vremena i Energije da se zamaramo dubljim analizama – kako i zašto je Lipton na osnovu dobrih uočavanja na planu funkcionisanja ćelija mogao da dođe do pogrešnog duhovnog zaključka. Uočimo samo nedostatke ovakve duhovne orijentacije…

5. NA SVE STRANE UZDUŽ I POPREKO PO DUHOVNOJ LITERATURI SE ISPUŠTA IZ VIDA KLJUČNO PITANJE ENERGIJE I NAŠE ENERGETIKE!

6. Pogubno se previđa da „za sve živo“, pa i za pozitivno mišljenje – MI MORAMO IMATI DOVOLJNO ENERGIJE NA RASPOLAGANJU!

7. Tačno je da je od suštinskog značaja i uticaja, i na naš organizam, i na naše životne tokove – NAŠE MIŠLJENJE.

8. ALI JE NAIVNO POSMATRATI GA NEZAVISNO OD NAŠE ENERGIJE/ENERGTIKE, TJ. OD NE-RAVNOTEŽE!

9. Treba biti naivan i površan, pa ne uviđati pravo „stanje stvari“ na relacijama: mišljenje i ne-moć misli – stanje tela/organizma – Energija/energetika/ne-Ravnoteža!

10. Tzv. negativno mišljenje i negativne emocije mogu da se rađaju iz stanja loše energetike. Ukoliko se čovek prekomerno ne napreže „DA BUDE POZITIVAN“. On tada može da indukuje dobro raspoloženje, ali – po koju cenu i koliko dugo?!

11. Stabilizovanjem energetike – stabilizuju se i harmonizuju mišljenje i emocije.

12. TEK TADA MISAO NAM DOBIJA VELIKU MOĆ!

13. POSTOJI JEDNA ZONA, JEDAN RUBIKON – KOJI ORIJENTISANE KA TZV. POZITIVNOM MIŠLJENJU SPREČAVA DA UOPŠTE DOĐU DO PRAVE I DUBLJE OPUŠTENOSTI, A TO ZNAČI – I DO PRAVE RAVNOTEŽE.

14. To je već spominjana zona u kojoj zalazimo u sve dublju opuštenost, a pritom BAŠ POČNU PROCESI koji mogu biti teški i uznemirujući. To je zona, recimo –  razgradnje teških energija. One se razgrađuju tako što se opuštamo I PRITOM SMIRENO SUOČAVAMO SA NJIMA. Dok ih ima – teške energije i sadržaji će izbijati i potresati nas. Kako ih u sve većoj meri razgrađujemo – tako će dublje opuštanje da nam postaje sve „normalnije“ i podnošljivije, te i sve lakše, čak – prijatnije.

15. SUOČAVANJE SA TEŠKIM SADRŽAJIMA KOJI PRITOM IZBIJAJU – OPREDELJENI ZA TZV. POZITIVNO MIŠLJENJE MOGU DA DOŽIVLJAVAJU KAO NEGATIVNO SAMOPROGRAMIRANJE.

16. I naravno da će oni u ovom slučaju – brže-bolje da „pobegnu“ u tzv. pozitvno mišljenje.

17. I tu se, naravno, PREKIDA PROCES DUBINSKOG OPUŠTANJA. I tu je „zbogom“ dubinskom opuštanju, Ravnoteži i reglusanju energetike.

18. Osim V. Zelanda, koji je u nešto drugačijoj priči – ne znam tajnaša koji deluje opušteno i deluje kao osoba kojoj kao od šale zaista sve polazi za rukom. NAPREGNUTOST DA SE BUDE POZITIVAN JASNO KAO NA DLANU ČITA IM SE NA LICIMA. Čak i kod onih koji su u duhovnosti koja „inklinira“ ka tajnaštvu (primer Muđija).

19. Zašto „TZV“ pozitivno mišljenje? Ranije je već objašnjavano…

20. Tzv. pozitivnim mišljenjem MI MOŽEMO DA NANOSIMO ŠTETU SEBI, svom duhu, svesti, svojoj energetici (npr. pasionirana težnja novcu, karijeri, ili bilo kojem vidu duhovno marginalnih ciljeva).

21. Ispravna orijentacija je da se RAZVOJNO-OSLOBODILAČKI teži. A razvojno-oslobodilačkim ciljevima se teži i preko prihvatanja onoga što je po tajnaškoj kategorizaciji negativno.

22. U kojem to smislu – pokazano je i na primeru teme ovog teksta.


1. Meditacija, joga, autogeni trening i tolike druge izmišljotine koje su usmerene na opuštanje i na rast svesti preko opuštanja, a koje su sa stanovišta nove duhovne paradigme – čista glupost.

2. Sve te tobožnje metode uzvišene relaksacije opako previđaju fundamentalne probleme naše energetike.

3. Imate svakodnevna naprezanja od osam i više sati, na koja se nadovezuju ili drugi vidovi naprezanja u tobožnjem slobodnomvremenu, ili falš-opuštanja koja su u stvari (suptilna) naprezanja.

4. Pritom „uzmete“ dve-tri dnevne „doze“ meditacije, joge, autogenog treninga i – energetski „dođete“ kao novi! Suviše bajkovito da bi bilo istinito, tj. kao pincip delatno!

5. Koliko su lekovi instant-rešenja za probleme koji proizilaze iz poremećene energetike, toliko su i ove duhovno popularne metode relaksacije!

6. Realno, nema šanse da se problemi energetike koje svakodnevno kumulativno stvaramo satima – za dva-tri puta po pola sata razrešavaju.

7. Zar nije logičnije da se određena „KOLIČINA“ naprezanja „potire“ proprocionalnom „KOLIČINOM“ opuštanja?! Bez tableta ili instant-metoda opuštanja.

8. Druga je stvar što je prava veština da se u devetom krugu Pakla u kojem smo – taj princip operacionalizuje.

9. Kada su u pitanju same metode… I sam sam u ovoj oblasti toliko lutao, isprobavao, pratio, beležio, nastojao da dođem do pravih ključeva… Previše je sve u nama i oko nas zamršeno, kao što sam više puta naglašavao, da bi se do razrešenja tih krucijalnih pitanja tako lako došlo. OSOBITO ZBOG TOGA ŠTO SU ZLOTVORI USPEŠNO IMPLEMENTIRALI TOLIKE ZABLUDE I DISTORZIJE U DUHOVNA RAZMATRANJA OVIH PITANJA.

10. SADA MOGU DA KAŽEM: NEMA NIKAKVE MISTIKE U OPUŠTANJU! Tj. ima komplikacija i zamršenosti,„do sto i nazad“, u operacionalizaciji u životnim, psihofizičkim i duhovnim osobenostima svakoga od nas, ali načelno – sve je savršeno jednostavno.

11. KAKVE SPECIJALNE MISTIČNE METODOLOGIJE I ZAMAJAVANJA! POSTOJI SAMO OPUŠTANJE U LEŽEĆEM POLOŽAJU (podrazumeva se: bez ikakvog fokusa, samonavođenja, mantri, itd)! ALFA I OMEGA! VID OPUŠTANJA KOJI JE, UOSTALOM, I NAJPRIRODNIJI, jer ga svakodnevno „praktikujemo“ pri spavanju.

12. Ja sam jedno vreme „forsirao“ nepomično ležanje kao najdublji vid opuštanja. Pa sam nedavno zapisao da čak treba biti oprezan sa količinom ovog opuštanja…

13. Stvar je u tome što sa opuštanjem, kako počinjemo sistematski da ga primenjujemo – zaista može početi da se dešava sve i svašta, i možemo doći do toga da nam ono ne deluje nimalo bezazleno (o čemu je bilo raznih usputnih naznaka, a što je posebna tema). Pa onda nije lako snaći se: šta je u ovom procesu loš znak, koji nas upozorava da ne zalazimo u „prejaku“ opuštenost, a šta nekakav očišćujući proces koji treba stoički izdržati. Otuda ono poslednje moje upozorenje u vezi sa nepomičnim ležanjem.

14. Van tih problema – ČAK JE SUVIŠNO IZDVAJANJE NEPOMIČNOG LEŽANJA KAO NEKAKVE POSEBNE METODE! LEŽANJE KAO LEŽANJE, ŠTA TU IMA DA SE FANTAZIRA, pomično ili nepomično. Ležite i pomerate se kada vam se pomera. Što da ne oterate mušicu koja vam dosađuje? Kako postupno zalazite u potpuniju opuštenost – zalazite SPONTANO i u nepomično ležanje, kada vam je ležanje prijatno, pa vam i nije do pokretanja.

15. Opasnost od zapadanja u prejaku opuštenost… NARAVNO DA JE NEMA SVE DOK IMATE BAR POLOVINU DANA ANGAŽOVANJA. Uz već isticanu preporuku za one koji imaju tzv. sedeći stil življenja: pomalo gimnastike i/ili 2-3 puta nedeljeno malo trčanja ili bržeg pešačenja.

16. Postoji tu drugi, teži i teže podnošljiv problem: što sa sistematskim opuštanjem započinju i neki procesi… ne znam da li da ih nazovem očišćujućima… Mogu da započnu neka teška psihička i fizička, psihofizička dešavanja (od bolne bezvoljnosti i raznih uznemirenosti, fobija – do raznih fizičkih manifestacija, ubrzanog lupanja srca, grčeva u raznim delovima tela, itd).

16. Da uzgred ponovim objašnjenje koje sam već davao u vezi sa meditacijom: sa drugim vidovima relaksacije ne kreću ovi teški procesi, JER DRUGI VIDOVI OPUŠTANJA I NISU U PRAVOM SMISLU DUBINSKI. ČIM VI IMATE BILO KAKAV, MAKAR I NAJSUPTILNIJI, FOKUS NA BILO ČEMU – NEMA TU TOTALNOG OPUŠTANJA!

17. Ta eventualna teška dešavanja pri ležećem opuštanju NIKAKO NISU ZNAK DA JE OPUŠTANJE ŠTETNO, čak opasno, kao što se svakome može učiniti. LOGIČNO JE da nisu štetna! Osam sati noću, kod nekih i još koji sat popodnevnog spavanja – nisu opasni i štetni, čak su nam nužna prirodna potreba, a jeste rizično ako sat, dva, tri provedete u ležećem položaju, ali bez spavanja! Smešno, ali – tako rade naša distorzirana percepcija i rezonovanje!

18. Ni sam ne znam o čemu se tu radi, niti iko živ na Zemlji, za sada, to zna! Možda se kroz eliminaciju energetskog deficita „bude“ sva stanja i psihofizička dešavanja koja su unazad inicirana stvaranjem deficita. Ili se time razgrađuju neki programi koje nosimo, neki informaciono-energetski „paketi“, a koji su vezani za deficite, i to čak i one koje smo prihvatili „uskakanjem“ u određeni DNK-sklop…

19. Ko zna šta je u pitanju, ali nešto prijatno svakako nije! Sve dok ne raščistimo najveći deo toga što nosimo u sebi, sa sobom.Onda se zalazi u zonu uglavnom prijatnih ili prijatnijih dešavanja sa svakim opuštanjem. Naravno, moramo računati na stalna-povremena aktuelna teža dešavanja, koja su posledice aktuelnih, nepoznatih nam uticaja, na razmeđu između Starog i Novog sveta. Pri čemu nam je teško, pa teško – naprezali se ili opuštali.

20. NARAVNO, opuštanje je samo tas na vagi Ravnoteže! Ne donosi nam opuštanje samo po sebi neke tzv. benefite i nekakve pomake u svesti, već nam ono u sprezi sa naprezanjima donosi svoje plodove. Ne može, po duhovno ošteprihvaćenim podvaldžijskim recepturama – da nam opuštanje samo po sebi donosi, npr, SVE MOĆNIJI UM, već to može – samo i jedino misaono naprezanje. Kao što ne možemo u bilo kojoj veštini da budemo sve veštiji ukoliko je ne upražnjavamo, a sve smo veštiji – što je više upražnjavamo (naravno, u zoni Ravnoteže). Da uzmemo primer iz sportova koje smatram besmislicom: zamislite odličnog fubalera koji se samo opušta i uopšte ne trenira fudbal! A što bi se umni delatnik izuzimao od ovog pravila?!


1. Uvek je bilo na blogu posetilaca i iz SAD-a, a poslednjih dana ih je upadljivo više (podrazumeva se – u pitanju su ljudi sa balkanskog jezičkog područja). Ne znam otkud to…

2. Zanimljivo bi bilo da neko od njih ostavi zapis u komentaru: a) o tome kako im tamo deluju konstatacije i ideje sa ovog bloga; b) o tamošnjoj metafizičko-energetskoj situaciji.

3. Svakome ko je, baveći se duhovnošću, dovoljno izoštrio sluh za najšira dubinska sagledavanja – jasno je da se nešto neobično dešava na celoj planeti.

4. Druga je stvar što „obični“, ali i većina „neobičnih“, zainteresovanih za duhovnost, ljudi nisu obavešteni o tim dešavanjima, pa se iz petnih žila naprežu da misle i funkcionišu kao da je stanje na planeti „redovno“. Čime samo nanose štetu svojoj energetici i svojoj poziciji u budućim dešavanjima.

5. Čini mi se, slutnje koje ne mogu dokazivati, da postoje na planeti zone sa intenziviranijim dešavanjima. Zone koje su kao nekakvi „pilot-projekti“. To je kad želite da unosite promene u neki sistem, pa na nekim područjima najpre isprobavate te promene.

6. Uz Rusiju, Kinu i još neke zemlje, možda blizu epicentra tog „pliotiranja“ – mislim da se nalaze balkanske zemlje, a opet u užem krugu: Srbija.

7. Ne u smislu nekakve „izabrane zemlje“, ponajmanje mi je u metafizičkim sagledavanjima do takvih isticanja i „počasti“, samo nastojim da odgonetam aktuelna metafizičko-energetska dešavanja. I Srbija – u smislu izbora uzorka za „pilot-projekat“, možda postoji neki davnašnji „viši“ plan, a možda je u pitanju „eci-peci-pec“- izbor.

8. A svakako ovaj izbor ne znači nekakvu počast i zasluge, već naprotiv: porinuće u veće muke i veća iskušenja. Eksperimentalno!

9. I zaista, došlo je u Srbiji do ispunjenje negde davno zapisanog „obećanja“: „I tada će živi zavideti mrtvima!“.

10. U drugim područjima planete ljudi imaju svoja dubinsko-energetsko-metafizička „tumbanja“, ali ipak ne tako intenzivna da bi im značajnije smetala u normalnijem funkcionisanju.

11. A to su dubinsko-energetsko-metafizička „tumbanja“ na dva „koloseka“.

12. A) Povišavanje vibracija planete, Entropija, Hibernacija – koji traže štednju Energije i što više opuštanja.

13. B) Zlotvorski eksploatatorsko-parazitski programi koje su nabacili čovečanstvu, ljudska robijaška pozicija… Zlotvorski programi ne haju za povišavanje vibracije i za Entropiju, oni imperativno nagone ljude na nesmanjeno angažovanje i iscpljivanje.

14. Te su uz ova dva koloseka ljudi „između čekića i nakovnja“, pa – kako se ko snađe! Najžalosnije je ako ljudi ni krajičkom svesti ne slute šta se „iza brda valja“, pa se zdušno iscrpljuju kao da se ništa posebno na planeti ne dešava.

15. Više puta sam navodio Lazarevljeva predviđanja za 2.020.godinu, kao godinu početka velikog metafizičko-energetskog preokreta. Bliži nam se početak tog početka, pa… da sačekamo… da vidimo da li je bio u pravu, ili je i to samo jedno od tolikih promašenih predviđanja.

16. Vektori metafizičko-energetskih dešavanja zaista vode takvom nekakvom preokretu, da li će se on izvesti na dobro ili na zlo čovečanstva, ne znamo. I da li će on nastupiti zaista baš u 2.020. godini – ni to ne znamo.

17. Suština je u tome da se u ovim gadnim energetskim turbulencijama snalazimo najveštije i najbolje što umemo…!


1. Može metafizički neupućenom da deluju bolesno zalaganja za toliko opuštanja, što takvi čitaju kao – zalaganje za nerad i lenstvovanje.

2. Ha, nije to prva opaka distorzija u ovom paklenom svetu, u kojem je sve podmuklo okrenuto naopačke!

3. U tzv. preduzetničkom zapadnjačkom svetu – biti vredan je jedna od vrhunskih vrlina, i suprotno – biti lenj, jedna od najvećih mana.

4. Kao uzor se ističu oni koji izgaraju u radu, a kao marginalci oni koji su poznati u svom okruženju kao lenštine.

5. Načelno, u nekom smislu to „stoji“, ima svoju logiku, ali – pogledajmo kako je ovde zdravo logičko jezgro distorzirano.

6. Jeste očigldna mana ako neko nema ciljeve i interesovanja u životu, ako se teško ili nikako ne pokreće na angažovanje, ili tek onoliko koliko mora, da bi preživeo. Kod takvih zaista nema ni snage u delanju, ni snage u rezonovanju.

7. Takva životna „strategija“ jeste „za osudu“, ali, na drugoj strani, najlakše je etiketirati i zgražavati se, veća je mudrost zapitati se: a zašto su takvi ljudi takvi kakvi su. Prividno: sami biraju takvu životnu strategiju, ali – neće biti da je baš tako.

8. Na drugoj strani: daleko je od metafizički/duhovno uzornog obrazac koji je u ovom svetu opšterihvaćen kao uzor: biti vredan i izgarati u radu.

9. A ŠTA BIVA SA SVIM ONIM ŠTO VREDNI U OVOM SVETU POSTIGNU?! Na kakvu suštinsku korist im je to u spoljašnjem svetu, a na kakvu u unutrašnjem smislu? Urade uzorno mnogo, steknu uzorno mnogo… I – šta sa tim?! DONOSI LI IM SVE POSTIGNUTO DUBINSKO ZADOVOLJSTVO I UŽIVANJE U ŽIVOTU, DUBINSKI MIR?!

10. Ili baš biva suprotno?! Takva „vrednoća“ BAŠ ZNAČI STALNI NEMIR! Nemir da se sve više i više angažuje, da se sve više i više izgrašuje, ima, da se održava već stečeno, itd.

11. Preko ovog ljudima nametnutog ideala Zlotvori su se podmuklo ugradili u ljudsko samoiscrpljivanje, koje svakako na neke načine znači akumuliranje u KPZ-Mrcvarilištu dovoljno Energije za bogove Parazite.

12. MUDRO ANGAŽOVANJE JE BALANSIRANJE IZMEĐU JEDNE I DRUGE KRAJNOSTI!

13. Ne možemo, a da se na angažujemo i ne povlačimo Energiju (kao što je ispravno rečeno u nekom duhovnom delu), ali – to mudrim angažovanjem ne ide na štetu naše energetike, ne ide kao naše energetsko pustošenje, a ipak jeste potrebna doza angažovanja.

14. Kao dodatna vrednost na takvo optimalno-minimalno angažvanje je – ako imamo uporište u višim ciljevima, u višim vrednostima.

15. Ne jurcamo da se angažujemo na bilo čemu, za bilo šta, ali se ipak angažujemo, na onome što nam je prioritetno i bitno.

16. Dodatno, kao aneks ovom ispravnom obrascu – imamo ovde stalno naglašavanu urgetnost veće ili pojačane „doze“ opuštanja. Već je objašnjavano da je to IMPERATIV DOBA U KOJEM SMO.

17. DOBA ENTROPIJE, DOBA HIBERNACIJE!

18. Ta, pogledajte mudrost sveg živog sveta u vreme hibernacije: SPONTANO PRELAZE NA REŽIM MINIMALNE POTROŠNJE ENERGIJE, dok nepovoljni ili teški uslovi traju. Medvedi imaju svoj „zimski san“, žabe se ukopaju u blatu, itd.

19. Jedino čovek u doba Entropije i Hibernacije jurca kao šašav, kao mušica bez glave, kao da ima Energije na pretek, kao da je stanje sa Energijom sasvim „redovno“!

20. Da, čovek ne bi birao svesno ovakvo sunovraćivanje da nije tako Zlotvorski programiran i navođen, ali – razumevanje za njegovu nesvesnost ovog ludila ne znači i opravdanje njegovog samoubilačkog pohoda.


1. „Đavola“, u smislu Zlotvorskih programa, uticaja i telesnih podmetanja u nekim davnim brljanjima po ljudskim DNK. Dakle, „đavo“, kao simbolika za „neki drugi zavičaj zločest“ u našem telu, umu, duši…

2. Već sam negde citirao za ta vremena pronicljivu pesmu G. S. Venclovića, da zanemarimo njenu religioznu orijentaciju, uzmimo dobro uočavanje opšteljudskog suštinskog mehanizma.

3.

Veliki se to đavo,

kao crni bivo u srcu gnezdi.

Evo sam to vidim

da neki drugi zavičaj zločest,

u mome telu vojuje

suproć moga umlja.

I koji je taj drugi,

posnažniji zakon

od božija zakona.

Jest i vrlo posnažnija

čovečija želja i zla ćud,

kojano nit se koga boja boji,

ni mora, ni duge bolesti

i zle nesreće,

ni same večne muke.

4. „Neki drugi zavičaj zločest“ u nama, dakle – strana sila, „strano telo“, koje deluje ili preko kojeg se deluje suprotno našim interesima u nekom plemenitom smislu: u smislu rasta svesti, duha, uma. Sila koja deluje „suproć moga umlja“, tj. protivno našem razumu i racioalnim odlukama. Npr: stresovi i strahovi – nešto su što racionalno ne želimo, što ne funkcioniše u nama na način koji nam je koristan, već naprotiv – nanosi nam štetu.

5. Dakle, taj „ĐAVO“, kojeg svi imamo u sebi, nosimo u sebi: Zlotvorski implanti, Zlotvorski „preuređeni“ neki naši organi (npr. „reptilski mozak“), Zlotvorski programi, Zlotvorski uticaji…

6. Postupci ili rituali izgona đavola iz ljudi, iz onih koji su „opsednuti“, poznati su nam iz filmova – takođe imaju jednu svoju simboliku.

7. „Zaposednutu“ osobu, u kojoj je đavo, obično vežu, onda joj prilazi sveštenik ili osoba koja je „isterivač đavola“, i izvodi svoj ritual, uglavnom je to čitanje nekih tekstova, tajnih tekstova ili delova iz „Biblije“.

8. Zaposednuta osoba počinje da se protresa, bes ključa, neki čudni zvuci ili govor izlazi iz njenih usta, đavolu u njoj postaje tesno. Kako ritual odmiče – tako se i bes, nepodnošljiva nervoza, vređanja, vriska i piska osobe pojačavaju.

9. Ako sveštenik ili „isterivač“ ostanu postojani do kraja, „nečista sila“ napusti osobu, i osobom odjednom zavlada mir. Umor od rituala i – MIR.

10. SVAKAKO NE SLUČAJNO – MINIJATURNO-SIMBOLIČNO CELU OVU PROCEDURU ILI „RITUAL“ IMAMO PRI PRIMENI NEPOMIČNOG LEŽANJA!

11. Zaobilazim ovde ritmove i „dinamiku“ primene nepomičnog ležanja, budući da neka nova metodologija primerena logici i problemima našeg doba slabo ljude zanima, samo bih istakao ovu fenomenologiju koja predstavlja paralelizam sa „izgonom đavola“.

12. Kako dublje „silazimo“ u opuštenost pomoću nepomičnog ležanja – tako počinju se ispoljavaju, minijaturno-simbolično, mnogi simptomi koji su nam poznati iz filmova o isterivanju đavola ili nečistih sila: pojačavanje nervoze, misaoni kovitlac koji se pretvara u grč, grčevi u raznim delovima tela, impulsi za čudne grimase na licu, itd.

13. Ako se izdrži i prođe kroz taj „veo“ – dospe se u oslobađajuću smirenost. Naravno, ne sasvim trajnu, ne odjednom i u jednoj seansi stečenu, mnogo tog „materijala“ imamo u sebi ili mnogo „lokatora“ preko kojih trpimo uticaje…

14. Naravno da se ne dešava BAŠ UVEK ovakav tok, pri svakom nepomičnom ležanju. Od toliko faktora zavisi taj tok, da je nemoguće bilo šta uopštavati: od svakakvih uticaja „sa strane“ do granica do kojih smo u sveopštem svom opuštanju došli. Ali svako, ko se eventualno usudi da isproba nepomično ležanje kao „kraljicu“ dubinskog opuštanja – treba da ima u vidu i ovakav povremeni mogući scenario.

15. I DA ZNA DA JE U PITANJU DOBAR, OČIĆUJUĆI, PREOBRAŽAJNI PROCES, a ne neko zlo koje ga snalazi.

16. Naravno, u istrajnosti u svakoj pojedinačnoj seansi treba terati dok je to podnošljivo, kada počne da postaje baš teško i strašno, lako se prestane tako što se ustane. Ništa prostije!

17. Može li ovo ipak da bude opasno?

18. Pa zar je jedna osoba na svetu, i bez nekakve svesne primene – bila u ležećoj poziciji danima i mesecima, pa – ostala čitava?! Pilot iz filma „Tajna“, te Sitin, kojeg sam ranije navodio – posle svojih nesreća, bili su mesecima nepomični. U tom periodu „išao“ je njihov misaoni rad, a sa njim: NEVEROVATNI PREOBRAŽAJ.

19. Kao što je ovde isticano uvek kada je bilo reči o metodama opuštanja: njih treba kombinovati sa angažovanjem. Ne može se, a sigurno da retko kome u ovo doba uslovi to i dopuštaju, čak i kad bi hteo – preležati čitav dan.

20. A ova beleška je: tek da bi se imale u vidu neke specifičnosti primene nepomičnog ležanja. U tom smislu je bilo i moje ranije pogrešno shvatanje ovih procesa: kada sam zapisao da je opasno preterivati sa dubinskm opuštanjem, jer se podvrgavamo uticajim pretpostavljenih sila Astrala.

21. Jeste opasno preterivanje sa opuštanem, zbog toga što tada imamo „pad“ u svom funkcionisanju, budući da kao bića nismo po konstituciji za celodnevnu pasivnost. A ne zbog uticaja „nečistih sila“. Ne utiču one na one koji se opuštaju. SAMO TADA MOGU POJAČANO DA IZBIJAJU NA POVRŠINU „STVARI“ PREKO KOJIH SU SE ONE „UGRADILE“ U NAS. A samo opuštanje je proces osvešćivanja i razgradnje svega toga njihovog.

22. Ako ima nekog jasnog načina da se formira nekakvo naše zaštitno polje – onda je to preko opuštanja. Naravno, u sklopu Ravnoteže koja znači i mudro angažovanje. Mudro – u meri u kojoj ono od nas zavisi, u kojoj nismo robijaški prisiljeni na njega, za šta imamo malo manevarskg prostora, a što je jedan pravac naše borbe.


http://kontrolauma.org/krscanstvo-trojanski-konj-izabranog-naroda/

http://kontrolauma.org/tjelesnost-i-duhovnost-ili-beznacajnost-i-znacaj/

http://kontrolauma.org/translingvisticka-evolucija-ili-adios-svete-knjige/

1. ETO ZAŠTO SE BORIM DA NE PIŠEM VIŠE ZA OVAJ BLOG (po uzoru na to kako sam uspeo da prestanem da pišem za pedagoški blog)!

2. Jer su Zlotvori toliko opasno, jezivo i cinično, uspeli i uspevaju da deluju čak i na ljude koji su u nekoj sferi interesovanja za duhovnost/metafiziku, i koji teže otkrivanju Istine i istina, i koji su ubeđeni da zdušno rade u tom smeru, pri čemu zaista i postoji iluzija da deluju u tom smeru, A U STVARI – LJUDI ŽALOSNO PODLEŽU ZLOTVORSKIM ZAMAJAVANJIMA, SEBE I DRUGIH, PODLEŽU GLUPAVOM ENERGETSKOM SAMOISCRPLJIVANJU!

3. Malo sam pregledao prvi linkovani tekst, na preskok, tek kroz jedan površni pregled, jer tokom godina čitanja i pisanja uvežbate se da i površnim pregledom tekstova lako zađete u njihovu suštinu (eh, da mi je ta veština iole korisna u ovom Zlotvorskom ambijentu!). TOLIKO ŽALOSNO, DA OSTALE (linkovane) TEKSTOVE NISAM MOGAO NI DA POGLEDAM!

4. ŠTA ME… voleo bih da mogu da budem vulgaran, ali mi se ne da… ŠTA ME BRIGA ZA ISUSA I ZA ISTINU OD ISUSU?! Od koje mi je koristi to bavljenje, od koje praktične koristi, od kojeg realno-praktično upotrebljivog značaja?! NI OD KAKVOG! NI MRVICE SMISLA I VREDNOSTI NEMA, U POSTOJEĆIM USLOVIMA, BAVLJENJE TAKVIM TEMAMA! Ne da nema ni mrvice smisla, VEĆ I VIŠE I GORE OD TOGA – TIM BAVLJENJEM ČOVEK SE PODVRGAVA SAMOZAGLUPLJIVANJU. Ja mislim da se Zlotvori CEREKAJU od zadovoljstva kad vide da se neko na ovaj način bavi ovim temama, pri čemu se ljudi tamo pokidaše u diskusiji da jedni drugima dokazuju tobožnje istine o Isusu.

5. Imam i ja ovde tekstove o Isusu i o drugim drevnim duhovnim podvaldžijama i o drevnim podvaldžijskim duhovnim delima. Ali – te podvaldžije u nekoliko poteza raskrinkate, KOLIKO DA ONIMA KOJI IMAJU SLUHA ZA TO, KOJIMA TO ZNAČI, RASKRINKATE DELA I IDEJE KOJE TREBA DA IZBEGAVAJU KAO DUHOVNE ORIJENTIRE. I –TAČKA! Više se njima i takvim temama ne treba baviti, jer onda počnete da delujete budalasto.

6. DAKLE, JEZIVE RAZMERE LJUDSKE OMAĐIJANOSTI ILI HIPNOTISANOSTI! MENTALNE I DUHOVNE OBOGALJENOSTI! Tolike razmere, da ljudi ne vide, u duhovnom smislu, prst pred okom!

7. A ČIME BI TO TREBALO, DA NISU JEZIVO HIPNOTISANI, LJUDI NAKLONJENI DUHOVNOSTI, DA SE BAVE?!

8. PA SUŠTINSKIM I ŽIVOTNO-DUHOVNO PRESUDNIM TEMAMA!

9. Aspektima svoje KONKRETNE zarobljenosti i načinima da sa njom izađu na kraj, bar u tom smislu da tako organizuju svoj život, da razarajuće efekte zarobljenosti svedu na minimum, pa čak da počnu da preuzimaju inicijativu.

10. U krugu tih tema Ravnoteža i briga o Energiji su KRUCIJALNE!

11. I UMESTO DA MEĐUSOBNO RASPRAVLJAMO O TOME DA LI NAM I KOLIKO ZNAČI NEKA OD METODA OPUŠTANJA, NEKI OD RITMOVA ORGANIZACIJE DNEVNIH AKTIVNOSTI, KOJA JE U SVEMU TOME ULOGA FIZIČKOG NAPREZANJA, U SKLOPU URAVNOTEŽENOG FUNKCIONISANJA TELA, BEZ ČEGA NEMA NI DOBROG FUNKCIONISANJA UMA, DAKLE, NEMA NI INTELEKTUALNO-DUHOVNE PRONICLJVIVOSTI – MI SE SATIREMO U BAVLJENJU NEKIM DUHOVNIM LEŠEVIMA (odličan izraz koji je u sličnom kontekstu i sam podvaldžija Isus, Nekanonski, koristio)!

12. Da li oni koji se satiru besmislenim raspravama o Isusu uočavaju, da li prate kako sami funkcionišu, u kakvom im je stanju energetika, u kakvom im je stanju um i kakvo je njegovo funkcionisanje?! I od kakvog im je značaja bavljenje nekim lešom zvanim Isus u kontekstu tih za njih prioritetnih, životno-duhovno krucijalnih, za lični opstanak nezaobilaznih pitanja.

13. Zar zaista ne uočavaju kako se neke „OPRUGE“, da li Zlotvorske, da li i usled povišavanja vibracija, ili u sprezi oba faktora, opako zatežu sve više i jače, te su sve više prava mudrost i veština snalaženje u svemu tome: OBAVEZE KOJE SU U DOMENU ELEMENTARNOG ŽIVOTNOG FUNKCIONISANJA SE UMNOŽAVAJU, A KAO DA DELUJU NEKE „RETROGRADNE“ SILE KOJE IZVRŠAVANJE OBAVEZA KOČE.

14. NA OVIM POLJIMA SE BIJE PRAVA DUHOVNA BITKA, na poljima snalaženja sa ovakvim konkretnim problemima i pitanjima, U KOJIMA SMO OPAKO UKLJEŠTENI, bitka za uočavanje svega navedenog i za pronalaženje rešenja! A ne u nekim ispraznim dalekim pričama o Isusu i o ostalim podvaldžijama, ili u nekim transcedentnima glupostima, tj. u temama koje su nam gluposti jer su nam nedosežne i praktično-životno-duhovno beskorisne, što ispada kao naprezanje da se rukama uhvate nematerijalni fantomi.