Otkrivenja našeg doba

Monthly Archives: децембар 2018

Unutar tog opuštanja imamo jednu fazu koja se zove sankalpa i u kojoj mi kažemo u sebi svoju želju, odluku, plan, molitvu (i zamislimo je kao da je već ostvarena) i ona se tada upisuje u našu podsvest i nastvalja da radi u nama ka svome ostvarenju. Sve tehnike Tajne (‘The Secret’) su izvedene iz te tehnike jer se sa Univerzumom može kominicirati samo na tom nivou (a ne na nivou uma). No, to je tema za sebe i tome sam ja napisao i posebnu knjigu („Tajna Tajne’).

U tom stanju se razrešavaju duboki unutrašnji konflikti, raspliću se strahovi i stresovi i iz bliže i iz dalje prošlosti (tkzv. samskare).  Pola sata opuštanje u joga nidri je kao 4 – 5 sati dubokog sna. To totalno opuštanje, kao ni jedno drugo, je zaista povratak Izvoru i ono je osnova za izlečenja i poboljšanja kod bezbrojnih bolesti i stanja kao što su poremećaji spavanja, visok i nizak krvni pritisak, dijabetes, hronični bolovi, reumatizam, strahovi i anksioznosti, rak, psorijaza, epilepsija, alkoholizam i druge zavisnosti, itd. Ona se sve više primenjuje kao pomoćno medicinsko sredstvo svugde u svetu gde je lekarima stvarno stalo do smanjenja troškova lečenja i izbegavanja štetnih nuzefekata.

https://www.joga.rs/joga-opustanja/joga-nidra/joga-nidra-joga-spavanje

I

1. Ispada da nam je cilj opuštanja – ispunjavanje želja, tj. ostvarivanje postavljenih ciljeva. Opuštanje kao uslov.

2. Što je „prljavo“ stavljanje duhovne metode u neduhovne svrhe, tj. u svrhe koje nam nisu PRIMARNO duhovne.

3. U teoriji meditacije bar su u tom smislu pošteniji: cilj sa „smirivanjem uma“, opuštanjem, kroz meditaciju, je – kosmička svest, dakle – čisto duhovni cilj.

4. Od Kuea se protežu preporuke i objašnjenja: želje, ciljevi, namere se prosleđuju u stanju opuštenosti, neki kažu – prosleđuju se podsvesti (Kue, Marfi), neki – Univerzumu.

5. Da li je baš tako? Da li je jedino i pouzdano baš tako?

6. NE ZNAMO!

7. I suprotne metode su se pokazale efikasnima. Sitinovi „nastroji“ se baš zasnivaju na naprezanju i na „galami“, tj. na energičnom i glasnom izgovaranju namera, ciljeva, odluka… Postupci šamana se takođe na tome zasnivaju. G. Braden ima snimak izlečenjenja od raka, praćenog preko ultrazvuka na ekranu, a koje se zasniva na glasovnom (i) energetskom naprezanju trojice iscelitelja.

1. Ciljevi-stavovi-odluke-namere-rešenosti

– Metode opuštanja koristimo u sklopu koncepta Ravnoteže, opuštanje nam je jedan tas na vagi Ravnoteže.

– A Ravnoteža nam je osnova bilo kakvih težnji na bilo kakvim postignućima ili na ostvarivanju bilo kako postavljenih ciljeva.

– U Ravnoteži:

a) i imamo dovoljno Energije za takve „poduhvate“ (a može se i bukvalno reći – poduhvate),

b) sam um nam harmoničnije ili bar bez ometanja, ili bar sa minimalnim ometanjima, funkcioniše, te su težnje uma, ili težnje koje umom definišemo – efikasnije.

II

1. Sva ova čudesna izlečenja koja autor nabraja…

2. On se, jadan, toliko zaneo u svojim sasvim dobrim namerama, da očigledno i sam veruje u laži koje je pokupio iz literature o joga nidri!

3. Pa, po ovome joga nidra ispada kao nekakav ČAROBNI ŠTAPIĆ za sve ljudske muke! Ko ne bi voleo da je tako, tj. da postoji takav čarobni štapić! Ali, kada se probudimo iz ovakvih „sanja“ (što kažu srpski pesnici-romantičari), onda nas surova relnost nemilice gruva sa svih strana, pomoći niotkuda, a ni instrumenata za ispomoć.

4. POSTOJI, MEĐUTIM, MRVICA ISTINE U OVIM AUTOROVIM „SANJAMA“ (sanjarenjima)! Na koju je već ranije ovde na blogu ukazivano.

5. Sa primenom nepomičnog ležanja – zaista „na videlo dana“, tj. u svest, polako počinju da isplivavaju naši problemi, psihički, fizički, psihofizički, duhovni, ko zna sve kakvi.

6. Da li probemi nastali zbog našeg i prihvaćenog preko DNK naakumuliranog energetskog deficita, ili zbog nekih implantiranih nam (isto preko DNK i na druge načine) programa i sadržaja –  ne znamo.

7. Tek – proveren način za njihovo, bilo minimalizovanje, bilo eliminisanje jeste: SMIRENO SUOČAVANJE SA NJIHOVIM ISPOLJAVANJEM, a preko seansi nepomičnog ležanja.

8. Tako je zaista OPRAVDANO OČEKIVANO da se oslobodimo i nekih od oboljenja ili zdravstvenih problema.

9. Čak, u nekoj dugoročnijoj perspektivi, višegodišnjom primenom, mogući su i (skoro) svi efekti koje je autor nabrojao, ali – to nije ona priča „laganica“ koju nam on nudi, već – PROLAZAK KROZ STRAŠNI PAKAO RAZGRADNJE ONOGA ŠTO IZ NAS IZBIJA.

10. Da, proces koji mora da bude paralelan „praktikovanju“ ciljeva ka ozdravljenju, a što se čini u smislu misaonih napora ili bavljenja tim ciljevima, ALI VAN SEANSI OPUŠTANJA.

2. Ciljevi-stavovi-odluke-namere-rešenosti

– Postupak (čin) opuštanja (najefikasnije je – nepomično ležanje /na leđima/) primenjujemo kao  multifunkcionalan, pri čemu imamo u vidu razne efekte:

a) odmor od svih dnevnih zamora,

b) dakle, eliminisanje dnevnih energetskih deficita,

c) eliminisanje i deficita, ako dospemo do tog nivoa, dubljih, težih, pogubnijih deficita, u koje smo inkarniranjem „uskočili“, a koji se, izgleda, ispoljavaju i preko zdravstvenih i dudbinskih „udara“,

d) što znači, drugačije rečeno, razna ozdravljenja ili bar telesna stabilizovanja,

e) što sve skupa doprinosi poboljšanju našeg opšteg funkcionisanja, naše percepcije, našeg mišljenja.

– Računamo na to da su ovakvi efekti to manje primetni što smo manje odmakli od početka sistematske primene opuštanja, tj. što dalje, na višemesečnom i višegodišnjem nivou, odmičemo u doslednoj primeni – to su efekti uočljiviji, „ozbiljniji“.

III

1. A PRAVA KOMPLIKOVANOST, sa primenama bilo koje duhovne ili neduhovne metode, postupka, „prakse“, bilo čega usmerenog na izvođenje bilo kakvih promena, komplikovanost koja nas i koči, i udaljava od primena…!

2. Neviđene komplikovanosti koje ni citirani autor, ni, može se reći – bilo koji autor postojeće-propadajuće-stare duhovne paradigme ne spominje ili je bar ne uzima dovoljno ozbiljno, ne uzima je ni približno kao strašni otežavajući faktor…

3. „ŽIVE“ ŽIVOTNE OKOLNOSTI U KOJIMA POKUŠAVAMO, NASTOJIMO DA PRIMENJUJEMO (ono što izaberemo).

4. Složenosti na samih i okolnosti u kojima smo već su isticane kao aksiom.

5. Stoga su prosto nepredvidljive i neopisive kombinacije i prepleti faktora u nama i oko nas, a koji deluju kao opstruktori, ometači, blokatori u pokušajima primene bilo čega usmerenog na razvojnom menjanju.

6. Tek neke ilustracije…

7. A) I uz „najtvrđu“ rešenost da primenjujemo neki postupak, metod, itd, zarobljenički aranžmani nam često ne daju ni minimalni manevarski prostor za primenu. Krenemo, a ono počnu da iskrsavaju obaveze i neodložni poslovi na sve strane, ljudi oko nas kao da u svojim, što zahtevima, što glupostima, počnu da se utrkuju da bi nam smetali, da bi nas udaljili od pokušaja primene.

8. B) Često ne možemo lako da se snađemo šta je u dešavanjima sa primenom dobar, a šta loš tok. Još posebno ako se oslonimo na podvaldžijske teorije i preporuke poput citiranih u vezi sa joga nidrom, u kojima nam se obećavaju lepote postignuća,  A PROPRAĆENE LEPOTAMA, LAKOĆAMA I MILINAMA PRIMENE ILI PUTA KOJIM SE DOLAZI DO CILJA. Ko će, ako sa nepomičnim opuštanjem krenu neka loša dešavanja, da ih percipira kao KORISNA i kao dobar put?! Jedna žena, u nekim ranijim pokušajima sa komunikacijom u vezi sa metodologijom preko fejsbuka, opisala je kako je nakon petnaestak minuta sa prvim pokušajem primene nepomičnog ležanja srce počelo toliko jako da joj lupa, da joj se učinilo da će da se šlogira.

9. C) Greška u percepciji i u zaključivanju koja se označava kao – post hoc propter ergo hoc, tj. posle toga, dakle, zbog toga. Tu „znaju“ da se tako zamršeno isprepletu uzroci i posledice, da dovode do pravog sluđivanja. Da navedem sopstveni primer. Postoji ovde tekst o fizičkom naprezanju kao nedostajućem uslovu za podizanje energetike. U SKLOPU ILI POSTAVCI FAKTORA kod mene tada, dok sam to pisao – fizičko naprezanje je zaista delovalo kao uslov koji mi je nedostajao. Jer je nakon njega došlo do podizanja energetike. Međutim… da ne zalazim u celu komplikovanu konkretnu priču… samo jedna od „zavrzlama“ koja relativizuje prethodnu konstataciju o značaju fizičkog naprezanja. Ono nam jeste uslov za dobro funkcionisanje tela. Međutim, NIJE SVAKI PAD ENEGETIKE ŠTETAN ILI NEPOŽELJAN, kao što nam se čini. U brojnim slučajevima pad energetike, tj. pojava klonulosti, malaksalosti su DOBRI, KORISNI, POŽELJNI. Neočekivan paradoks! Jer su deo procesa kojim nas se sprečava u daljem trošenju Energije u situaciji u kojoj smo već u deficitu, takođe – pad energetike može da bude deo procesa akumuliranja Energije i SIGNAL DA SMO DUBOKO ZAŠLI U ENERGETSKI DEFICIT.

10. Da ne nabrajam dalje, u ovakvom prisećanju i ne mogu da nađem najupečatljivije primere, njih treba u samim ispoljavnjima beležiti, da bi se jasnije dočarali. Ali, svako ko je pokušavao sa primenama nečeg usmerenog na promene – svakako se suočio bar sa nekim „izdanjem“ ometajućih komplikacija.

11. Sve u svemu – TO JE TO, TAKO JEDNOSTAVNO, A TAKO KOMPLIKOVANO!

12. Postupci, načini ili metode, po novoj duhovnoj paradigmi, izuzetno su jednostavni, jer se polazi od sasvim jednostavnih prirodnih mehanizama, a opet – neopisivo su, takoreći nesavladivo komplikovani u „živoj“ životnoj primeni.

3. Ciljevi-stavovi-odluke-namere-rešenosti

– Shvatamo jednostavnost samih postupaka, metoda, načina koje možemo da koristimo za izvođenje promena, za razvojno preobražavanje.

– Ali računamo i na teško uhvatljive prepreke u vidu sklopa složenih uslova i faktora u nama i oko nas, a u nastojanjima na primeni.

– Nezavisno od toga – moramo biti rešeni i istrajni u svojim pokušajima, ukoliko smo uopšte došli u svom rezonovanju do odluka da nešto u vezi sa promenama preduzimamo.

– U smislu paradoks-pozicije: nazad se ne može, tavoriti je sumorno, ne „isplati“ se, a napred je teško.

– Kako se budemo međusobno povezivali u razmeni iskustava sa primenama – tako ćemo postupno i ovladavati zamkama koje nas na tom putu čekaju.


Kad namerim tj. kad uspem da legnem, zaista mi znaci da se „podsetim“ da se opustim tj. svaki deo tela, jer tek tad primetim da su mi neki misici zgrceni, dok ih svesno ne opustim. Ali to mogu sama, tj.bez vodica/smesno zvuci/. To „davanje ideja“ o zvezdanim nebu, setnjama po sumi, moru itd, zaista zvuci zanimljivo jer je to jednostavno lepo, ali to je mastanje opustanje, a ne samo opustanje koje treba da ima za rezultat da iz nas izvedemo te „lose energije“ /ne znam kako da se trenutno izrazim o tome/..

1. Cilj je bazična, dubinska opuštenost.

2. I ona se postiže (provereno) na najprostiji način koji je već opisan.

3. Kada se postigne, kao sveprožimajuća, ona se „razliva“ ili „izliva“ na celo telo, odnosno, na na kompleks telo-um-psiha.

4. I to se dešava „frontalno“, a ne deo po deo („parče po parče“).

5. Nema šanse da se ide obrnutim smerom: preko opuštanja raznih delova tela, deo po deo, SUKCESIVNO, da se postigne DUBINSKA, BAZIČNA OPUŠTENOST.

6. Hi, pa šta bi sve moglo da bude na tom spisku za opuštanje: ruke, noge, trbuh, redom svaki prst, želudac, bubrezi, zadnjica, itd.

7. ZAR NE UOČAVAMO KOLIKO JE TO BESMISLEN POSTUPAK?!

8. Slična BESMISLICA je takođe u osnovi ideje sa OPUŠTANJEM KROZ ZAMIŠLJANJE OPUŠTAJUĆIH (tačnije – „opuštajućih“) SLIKA, kao i preko slušanja opuštajuće („opuštajuće“) muzike.

9. Um se opušta tako što mu se sugeriše produkcija nekih slika (neka su one neznamkoliko lepe!). VALJDA JE I LOGIČNO I JASNO DA UM PRITOM – RADI, po određenim direktivama?!

10. Kao i pri slušanju muzike.

11. Opuštanje uz pomoć zamišljanih slika, muzike ili mantre mogu da propagiraju oni koji do dubljih nivoa opuštenosti nisu ni stigli.

12.

Kad namerim tj. kad uspem da legnem, zaista mi znaci da se „podsetim“ da se opustim tj. svaki deo tela, jer tek tad primetim da su mi neki misici zgrceni, dok ih svesno ne opustim.

13. Grč u mišićima? ODLIČNO! Neko žiganje, neki bolovi, uznemirenost, strahovi, ubrzanije lupanje srca, itd. ODLIČNO! TO JE DOBAR ZNAK DA PROBLEMI IZBIJAJU U POLJE SVESTI. Ostaje da se oni pri opuštanju istrpe, čime se razgrađuju.

14. Proveren scenario!

15. Naivna predstava o INSTANT-OPUŠTANJU! Ako sam „krenuo“ da se opuštam, ja moram odmah, ovde i sada, da budem sav opušten! Inače to nije opuštanje.

16. U ovom slučaju mešaju se cilj i sredstvo, ili način, instrument, metod.

17. Sredstvo (način, instrument, metod) je: nepomično ležanje ili, na primer – kada sedimo i gledamo u zid (ili žmurimo).

18. Upornom primenom tog sredstva – nas treba DA SNAĐE opuštenost. A ne da je opušteno ležanje ili sedenje – uslov za postizanje dubinskog opuštanja.


To sto pisete je tako jednostavno a tako komplikovano, bar meni. Bar za sada. Dok se ne uhodam.

(Napomena: „to što pišete“, odnosi se na metodu/postupak koji je opisan u tekstu ispod kojeg je komentar, ne na stil pisanja.)

I

1. Stari dobri princip: „Istina je u paradoksu“! (U nastojanjima ka istini/Istini. A princip, dualnost prethodnom, primenjen na razotkrivanju laži i obmana: „Paradoks razotkriva laži i obmane“.)

2. Da taj paradoks istine ili istinu u paradoksu primenimo ili uočimo na primeru duhovne metodologije.

3. Tačnije – na primeru praktičnih postupaka koje preduzimamo sa ciljem da izvedemo neke promene.

4. Budući da mi „duhovne metode“ ili „duhovna praksa“ deluju pretenciozno, suviše „važno“, udaljeno od prirodnog „stanja stvari“.

II

1. Primenićemo taj princip na ukrštanju dveju relacija: a) opis – procedura primene postupka/metode; b) postupak/metoda u kontekstu stare-postojeće-propadajuće duhovne paradigme – postupak/metoda u kontekstu nove-tek nastajuće duhovne paradigme.

2. I primenićemo ga na postupku koji nije ključni u novoj duhovnoj paradigmi, ali je vrlo bitan: NEPOMIČNO ILI BOLESNIČKO LEŽANJE.

3. Nije ključni, jer se opuštanje može izvoditi i na druge načine, zavisno od nečije duhovne pozicije, stečenih navika, iskustava i poverenja.

4. I nije ključni, jer je tek jedan tas na vagi ključnog pojma – Ravnoteže.

III

1. Četiri načelna principa za Metodologiju nove duhovne paradigme.

2. A) Teži se „identifikovanju“, uočavanju i primeni prirodnih mehanizama. (Jesu Paraziti-Zlotvori relativizovali našu prirodnost, ali da ovde ne zalazimo u taj problem, i bez raspetljavanja tog relativizovanja – pojam „prirodni mehanizmi“ se može uopšteno koristiti.)

3. B) Prirodni mehanizmi, u formi duhovnih postupaka (metoda) vrlo su jednostavni, i za opis, i za praktikovanje, tj. za pokazivanje, za isprobavanje, demonstriranje.

4. C) Neopisive komplikacije iskrsavaju u nastojanju na kontinuiranoj primeni u „živom životu“ (rečita paradoks-sintagma Dostojevskog).

5. D) Kada su u pitanju efekti praktikovanja nekog postupka… Ako se i opisuju – opisuju se u smislu mogućeg. Ništa sa sigurnošću se ne obećava, zbog često ovde isticanog mnoštva varijabli nas samih, životnih uslova u kojima smo, kao i duhovnih pozicija na kojima smo. Zbog prepleta ovih varijabli jeste poželjan kontakt sa nekim ko ima iskustva sa primenom određenog postupka, prosto radi pomaganja u orijetisanju sa onim što se „praktikantu“ dešava sa primenom postupka/metode.

IV

1. Stara-postojeća-propadajuća duhovna paradigma kao da se „vlada“ baš po suprotnim principima.

2. A) Umesto nastojanja na prirodnim mehanizmima – teži se mistifikaciji. Pa i ono što je očigledno običan prirodni mehanizam (na primer: baš samo nepomično ležanje) – zaodeva se u neke specijalne duhovne „odore“, tako da se izgubi svaki trag prirodnom „poreklu“.

3. B) Od postupka primene ili procedure skoro obavezno se pravi velika „filozofija“, takve izuzetne komplikacije, da se po njihovim tumačenjima retko šta od toga može izvoditi bez specijalno obučenog, ili bar iskusnog tzv. (duhovnog) učitelja.

4. C) A za ovu duhovnu paradigmu kojoj polako odzvanja – prava je „laganica“ svakodnevna primena metode u „živom životu“. Kao da kaže: „Rešiš i primenjuješ, ništa prostije! Ako si odlučio da praktikuješ – praktikuješ, kakvih tu komplikacija može biti?!“.

5. D) A kakva je divota i milina čitati o efektima primene metoda stare duhovne paradigme: obećavaju se duhovne „kule i gradovi“, „Semiramidini vrtovi“, efekti koji fasciniraju, plene i pridobijaju, od kojih se „pada na teme“ već pri samom čitanju: kosmičke svesti, kontakt sa Univerzumom, sa Bićem, do samih „natprirodnih moći“.

V

1. Pa… da napravimo malo konceptualno poređenje između „naškog“ nepomičnog/bolesničkog ležanja, kao duhovnog postupka/metode, i istočnjačkog „uvoznog proizvoda“ – joga nidre, ili joge sa šavasana položajem.

2. Kao i u vezi sa svakom motodom stare duhovne paradigme, koja je sva u komplikacijama – postoje brojne varijante ili tipovi opisa, ovde prenosimo citat sažetog prikaza joge nidre, a iz ugla jednog našeg „uvoznika“, što bi značilo pretpostavku kakve-takve prilagođenosti uvezene varijante „domaćem“ senzibilitetu.

3. Uzgred – eto i te razlike! Komplikovane metode stare duhovne paradigme, baš zbog komplikovanosti – zahvalne su za doradu, dopisivanja, za „bezbrojna“ različita tumačenja, za izmišljanja raznih varijacija. Poznat je Ošoov primer razrade meditacije u stotinak varijanti, meditacije koja već i van toga „opstojava“ u brojnim varijantama (zen meditacija, budistička meditacija, transcendentalna meditacija, itd.).

4. Njima nasuprot, postupci/metode nove duhovne paradigme rezistentni su na konceptualna multipiliciranja, jer su svedeni na PROSTU GOLU PRIRODNU SUŠTINU. Na primer: približna proporcionalnost opuštanja i naprezanja u formuli Ravnoteže  – ne može da bude ništa drugo do približna (ili bukvalna) proporcionalnost! Nepomično ležanje (na leđima) ne može biti ništa drugo do to što same reči kažu ili znače: nepomično ležanje (na leđima).

VI

1. Da se vratimo konceptualnom poređenju… Najpre: postupak ili procedura izvođenja ili primene.

2. Nepomično ležanje se izvodi tako što se leži nepomično na leđima. Koliko dugo u jednoj seansi, koliko seansi dnevno – stvar je dopunskih objašnjenja, zavisi i od mogućnosti „praktikanta“, i od iskustava ili uhodanosti u opuštanju.

3. U nepomično ležanje se „stupa“ bez ikakve „navigacije“, bez ikakvog usmerenja uma.

4. Legne se i – prepušta se da se dešava ono što se bude dešavalo.

5. Ako se pritom pomeramo ili okrećemo „s boka na bok“ (sintagma monaha Rafailo, ali nevezano za ovu temu), u slučaju da ne možemo, da smo nedovoljno uvežbani da podnesemo nepomičnost, onda je to varijanta bolesničkog ležanja (valjda nije potrebno da se dodatno objašnjava otkud ovaj, hm – originalni, naziv?).

6. NORMALNO JE I LOGIČNO DA SVE OVO IZVODIŠ SAM! Jer – koje mi je to dubinsko opuštanje ako mi neko sedi za vratom, ili pored kreveta, i šapuće šta da radim?! Ljudi, da li ja zaista mogu da se podjednako duboko opustim uz nečije prisustvo, i uz prisustvo nekoga ko mi pritom još nešto priča, i kad sam sam?! Pa i „operisani“ od duhovnosti znaju ovde da razluče šta je istina, a šta obmana!

VII

1. Prethodno: sve duhovno prizemno, prosto – da prostije ne može biti! Toliko prosto – da bi nekog normalnijeg i ozbiljnijeg, otmenijeg duhovnjaka bilo i sramota da ovako nešto opisuje kao duhovnu metodu.

2. A pogledajmo svetlucavu fascinantnost i egzotiku opisa procedure primene joga nidre!

3.

Dakle, da ne bi bilo zabune; joga nidra nije spavanje, nisu lucidni snovi, nije stanje između sna i jave (hipnagogične halucinacije), nije hipnoza…. nije ništa od toga što vam je poznato. Ona je nešto posebno.

4.

Izvodi se tako što legnemo udobno i opušteno u joga položaj koji se zove šavasana. Vidite na slici jednu od takvih prilika u Joga Centru Sombor. To je, dakle, „mentalna’ vežba i uz pomoć glasa „voditelja’ (najčešće joga trenera ili učitelja), vi „skenirate’ telo tako što prelazite svešću jedan po jedan deo tela i, uz neke dodatne tehnike, moždani talasi vam se usporavaju i tonete u sve dublju opuštenost.

5. Napomena: autor teksta za neupućene i neiskusne, za one koji ne znaju kako izgleda kada se leži na leđima, daje i fotografiju!

6.

Kada se tako duboko opustite, voditelj vam daje ili neke slike (iz kolektivnog podsvesnog) kao što su vrh planive, pustinja, pljusak, zvezdano nebo, beskrajno nemirno more…. ili vas „glas’ vodi u neku šetnju kroz šume, na more ili planine. Za razliku od hipnoze gde vam hipnotizer sugeriše, u joga nidri su sve slike vaše a „vodič’ vam samo daje ideju. Snimio sam neke verzije joge nidre i one se mogu naručiti preko ove stranice.

https://www.joga.rs/joga-opustanja/joga-nidra/joga-nidra-joga-spavanje

VIII

1. U ovom delu teksta još samo osvrt na rečenicu, pravu fantazmagoriju, koja je iz pasusa koji će kasnije biti ceo citiran.

Pola sata opuštanje u joga nidri je kao 4 – 5 sati dubokog sna.

2. Da li autor zaista veruje u ovu glupost (koju je svakako preuzeo iz strane literature)? Ako se ova konstatacija zasniva na nekakvom ličnom iskustvu, onda je on morao da ima neke halucinogene efekte. Kao posledicu duhovnog placeba.

3. Najdublja moguća svesna opuštenost – dok um, spolja navođen, tuđim glasom navođen, “skenira” delove tela?!

4. U autogenom treningu se nešto slično radi, ali bar sami sebe vodimo kroz opuštanje redom svih delova tela.

5. Najdublja moguća svesna opuštenost – dok vam se sugerišu slike koje treba da zamislite (“vrh planine, pustinja, pljusak, zvezdano nebo, beskrajno nemirno more…. ili vas „glas’ vodi u neku šetnju kroz šume, na more ili planine”)?!

6. I OVO NIJE VID HIPNOZE?! Nije šija, nego vrat! Kako je to uopšte moguće da slike budu moje, a da mi vodič “samo daje ideju”?! On me ipak usmerava i vodi kroz proces,  i to sugerišući mi najdublju moguću opuštenost! Pa to se izvodi i u HIPNOTERAPIJI, ali se u njoj bar pošteno kaže da se radi o poluhipnotičkoj praksi.

7. NEMA I NEMA ISTINSKOG DUBINSKOG OPUŠTANJA SVE DOK NAM JE UM SVESNO ILI CILJANO USMERAVAN U BILO KOJEM SMISLU ILI U BILO KOJEM PRAVCU! ALFA I OMEGA DUBINSKOG OPUŠTANJA!

8. Pa bilo da je u pitanju neka mantra, neka slika, neka namera… čak i ako nam je odsustvo misli cilj ili namera, nema pritom dubinskog opuštanja, jer nam je UM SVEJEDNO NA STRAŽI, budni “stražar”.


(Zamoljen sam da prevedem, sa ruskog, koji, kao, pomalo znam, snimak predavanja E. Segal, o jevrejskom konceptu u romanu „Majstor i Margarita“, pa onda i jedan dodatni video o jevrejskoj kosmologiji. Kao i u drugim drevnim duhovnim delima – niz očekivanih podvala, ali – ovaj citat je zanimljiv, videće se zašto…)

Ustanovljivanje konkretne ljudske ličnosti, koja ovde na Zemlji ima određene fizičke parametre, i ime, prezime, itd, ide mnogo pre fizičkog rođenja. Formiranje te ličnosti počinje u svetovima u kojima vreme ne teče kao ovde. U duhovnim svetovima iznad našeg jedan dan kao da se ravna po meri od zemaljskih hiljadu godina. U prvom duhovnom svetu koji je iznad našeg jedan minut ravna se kao 15 zemaljskih godina. Tj. kabalisti su nam ostavili određenu skalu po kojoj je moguće izmeriti odnos…

I

1. Na osnovu već obrazložene opreznosti prema drevnim duhovnim delima, ni ovaj koncept iz „Tore“ ili „Talmuda“ ne prihvatamo kao istinit, možda je u višim dimenzijama tako, možda nije. To niko od ljudi ne zna, niko ne može da se, za sada, uveri ili da to proveri. Ali, ovaj koncept, kao hipotetički, može da se poveže sa onim što nam se „ovde i sada“ na Zemlji dešava. I sa tog stanovišta može mu se dati neka vrednost.

2. Već smo ranije u vezi sa povišavanjem vibracija planete, te i nas samih, neminovno u paketu sa planetom, na blogu konstatovali dosta toga.

3. I činjenicu fizičko-naučno konstatovanu, od sto godina stabilnih 7,8 Hz (do 80-ih godina prošlog veka), do sadašnjih 36 Hz, i skoro jasan odraz toga kroz „sabijanje“ vremena, što takođe kreće od 80-ih godina prošlog veka, itd.

4. Kao što je tada rečeno – vreme ne postoji, postoje procesi, ciklusi, dešavanja, a mereni okvirom koji nazivamo „vreme“. Komprimovano vreme znači ubrzanije procese, cikluse, dešavanja.

5. Ranije je naveden (hipotetički) podatak da je od osamdesetih godina vreme ubrzano za 20%. Da je vreme ubrzanije od tih godina – otprilike svi možemo da konstatujemo i možemo da nađemo pokazatelje za to. Ali, sam ovaj podatak uzimamo hipotetički, jer mi nemamo načine da izmerimo procenat te komprimovanosti.

6. Ta komprimovanopst bi značila: nekada su nam dan-noć trajali 24 sata, danas, otprilike – oko 20 sati.

7. Ako bismo išli dalje sa komprimovanjem vremena, odnosno sa povišavanjem vibracija (ako bismo išli, tj. ako bi išao proces kojem je planeta izložena), možda bismo došli i do toga da nam dan-noć traju upola od nekadašnje vrednosti, možda oko 12 sati.

8. Otprilike je svakome jasno kako se sve ovo povezuje sa konceptom iz gornjeg citata: u višim svetovima naših nekoliko godina traje – nekoliko minuta, zavisno od visine zona u tim svetovima.

9. Vrlo zanimljiv zaključak na koji nas navodi taj koncept, koji pristajemo da prihvatimo kao mogući okvir s obzirom na planetarna dešavanja: viši svetovi su svetovi viših vibracija, neuporedivo viših vibracija od onih koje imamo na Zemlji.

10. Dakle, PROCES POVIŠAVANJA VIBRACIJA NAS VODI IZDIZANJU ZEMLJE, NAS, NAŠE SVESTI – U VIŠE ZONE POSTOJANJA.

11. Uz ovakvu perspektivu dosta toga možemo da sagledavamo i da tumačimo, ali i da izvlačimo praktične pouke – u jednom drugačijem svetlu od onoga kako nam sva dešavanja u kojima smo sada deluju. A deluje nam, bar svesnijima nam, ceo ovaj proces kao strašno, povremeno nepodnošljivo težak. Ako imamo u vidu prethodno iznetu perspektivu, onda je jasno da se tu ne radi, kao što nam se čini, o tome da je ceo proces kao SURVAVAJUĆI, već kao – IZDIŽUĆI.

12. Naravno, kako za koga, zavisno od toga ka kojim perspektivama i vrednostima je svako od nas okrenut. Ali, bar oni koji nastoje na razvojnom putu – mogu da se uzdaju u liniju uzvisivanja svega na Zemlji, pa i sebe samih.

13. Da, sve bi bilo jednostavnije i lakše da nismo u KPZ-u, da nam za vratom nisu bogovi Paraziti-Zlotvori, da nismo u njihovim eksploatatorskim programima. Ali, tu svoju poziciju, sa njima prisutnima, ne možemo da menjamo, OZRAĆIĆE i njih ove vibracije, pa će otpasti od Zemlje kao ozračene i dezorijentisane pijavice.

II

1. Telesni procesi, funkcionisanje tela, sadašnja i pretpostavljena i buduća dešavanja sa telom. A ne zaboravljamo da nam je ono više od „mašine“ (kako se u nekim duhovnim delima kaže) kojom se vozamo na Zemlji, jer je ta „mašina“ u jasnoj sprezi sa umom i duhom.

2. Povišene vibracije, provociranost na ubrzanije „treperenje“, ubrzaniji procesi – znače da nam se i u telu, sa telom sve ubrzanije odvija.

3. Što znači da nam se svima sve u telesnom smislu UBRZANIJE DEŠAVA. TE – MI UBRZANIJE STARIMO.

4. Prosta neminovnost, jer je vreme „ubrzano“, tj. telesni procesi i ciklusi su ubrzaniji.

5. Tri godine koje smo nekada, pre osamdesetih godina proživeli – sada proživimo, u pogledu tela, možda samo za godinu dana, a možda i znatno kraće.

6. PA GDE SMO ONDA NA DOBITKU SA POTENCIJALNIM NAŠIM IZDIZANJEM, PREKO POVIŠAVANJA VIBRACIJA, U VIŠE VIDOVE POSTOJANJA?

7. Jer viši vidovi postojanja znače i, logično, viši vid postojanja i funkcionisanja našeg tela.

8. CELOKUPNO USTROJSTVO TELA MORA DA NAM SE, NAJPRE, PRILAGODI POVIŠENIM VIBRACIJAMA.

9. Tačnije, A PRETHODNO, moramo da sačekamo da se postigne u nekom Višem planu planirani plato sa povišavanjem vibracija, pa onda da im se telo prilagodi.

10. TELESNA CELOKUPNOST. Jer, kao što je već rečeno ranije – imali smo do sada naše funkcionisanje, od ćelijskog i DNK-nivoa, preko funkcionisanja uma i žlezda, SAOBRAŽENIMA FREKVENCIJAMA OD 7,8 HZ.

11. ZAMISLIMO TE MUKE TELA U PRESTROJAVANJU NA 36 HZ, A MOŽDA TO JOŠ NIJE PLANIRANI GORNJI PLATO!

12. Onda kada se sve stabilizuje – svakako da će krenuti TRANSFORMACIJA TELA.

13. Valjda je logično! Telo saobraženo vrednosti od 7,8 Hz je bilo ovakvo kakvo je, funkcionisalo je na dosadašnji način, sa 36 Hz ili i više – očekuje se USAVRŠAVANJE.

14. U kojem smislu i kako – naravno da ne znamo, ali – sledimo prostu logiku povišavanja vibracija i izdizanja na viši nivo postojanja.

III

1. Ako su zaista viši svetovi – svetovi viših vibracija, i „na gore“ sve viših i viših vibracija, onda je jasno da je proces rasta i razvoja vezan za povišavanje vibracija, te dalje – da su rast i razvoj i proces povišavanja vibracija PUT povratka „Izvoru“ ili „Zoni“ iz koje je proisteklo Postojanje.

2. ŠTO ZNAČI DA SU BIĆA, SILE I DELOVANJA NERAZVOJNOG ILI PROTIVRAZVOJNOG SMERA – NA PUTU UDALJAVANJA OD „IZVORA“ I USMERENA KA DESTRUKCIJI.

3. Svakako da i oni imaju svoju funkciju u Postojanju, nije naše da je nagađamo.

4. I moguće je da u „zonama“ Postojanja u kojima oni odnesu prevagu – cela „zona“ se urušava.

5. Ove pretpostavke iznosimo zbog naznaka šta i kako dalje sa našim kosmičkim drugarima – bogovima Parazitima-Zlotvorima.

6. Sigurno je da ni njima povišene vibracije ne prijaju, kao što ne prijaju ni nama, a nama ne prijaju jer imamo dosta toga njihovog implantiranog u sebi, te dodatno i presudno – i njih za vratom.

7. Scenario vezan za njih je dosta logičan.

8. Za sada povišavanje vibracija svakako da i njih provocira na energičnije angažovanje.

9. Ali, tu je i kočeći mehanizam – Entropija.

10. Što znači da njihov zamah u parazitsko-zlotvorskom delovanju nije više onako veliki, neumornih širokih razmera i ZLOKOBAN kao nekada, kao pre 80-ih godina.

11. Nekada su, pre ove vremenske zone, oni kreirali konstantna i široka svetska nasilja, svetske ratove, mogućnosti izbijanja planetarnih nukleranih katastrofa…

12. Pa su onda, sa približavanjem 80-im godinama, i nakon toga, imali snage i Energije tek za neke lokalne ratove, predvođene zlotvorskom upravom „svetskog policajca“ SAD-a.

13. Da bi poslednjih godina spali na iniciranje ređih i ograničenijih ratnih dešavanja (danas je to u Siriji), te takoreći na sukobe na virtuelnom planu: kroz usavršavanje oružja.

14. Zlotvori-Paraziti svakako još uvek dominiraju planetom, još uvek su Gospodari planete, ali – očito su u toku dešavanja koja im idu „pred glavu“, preko kojih im odzvanja. Možda im to ozvanjanje potraje koju godinu, malo je verovatno – koju deceniju, jer su naprezanja sve jača i jača, odnosno – jer je možda tempo podizanja vibracija sve ubrzaniji.

15. Ali, abdiciranje od planete im je svakako u nekoj bližoj perspektivi.

16. Nama će, onima nam koji nismo njihovi eksponenti ili bilo koji vid „produženih ruku“, da svane već kad se njihova dominacija „POTKREŠE“ na niže stepene „kritične mase“, a tek kad počne „kvota“ da im spada ispod toga – MI ĆEMO ZAPEVATI.

17. A oni – šta će i kako će dalje, najmanja nam je briga, čak i u ovakvim nagađanjima. Možda abdiciraju te odu na nekog drugog „Domaćina“, možda budu uporni do kraja, pa time odu u „Reciklažu“, a možda i počnu da menjaju polarizaciju, ka razvojnoj orijentaciji.

IV

1. „Za očekivati“ je da se u sklopu svih ovih dešavanja transformišu i sami programi u kojima smo, Zlotvorski programi u kojima smo.

2. Povišavanje vibracija DUBINSKI transformiše sve postojeće na planeti.

3. Ne mogu od toga biti izuzeti ni sudbinski, društveni i ostali programi.

4. Tek da konstatujemo i ovaj, po nas izuteno povoljan aspekt, mogući aspekt dešavanja koja nam idu u susret… (A naravno da je on za neko posebno promišljanje…)


Veština je da imamo unutrašnju Distancu prema onima koji su po svim parametrima svesno ili nesvesno u službi „bića Tame“

PROBAO SAM IM OBJASNITI DA SU ORUZJE SILA TAME ALI NE PRIHVACAJU. NIJE NI CUDO JER TAKAV MENTALNO BEZDUSNI SKLOP SILE TAME I BIRAJU, ZNAJU DA DRUGACIJI MENTALNO DUHOVNI SKLOP NEMOGU ZAPOSJESTI. JA IH NAKON SVEGA RAZUMIJEM ALI IM N E O P R A S T A M !

1. Nema svrhe tu bilo šta objašnjavati. I nije stvar u intelektualnom smislu u njihovoj moći ili nemoći shvatanja, već u različitim LOGIKAMA POSTOJANJA, iz koje proizilaze različite logike rezonovanja i odnosa prema nama.

2. Za mene je ispravan unutrašnji stav, kao što rekoh – unutrašnja Distanca. Niti opraštanje, niti neopraštanje. JEDNOSTAVNO – NEUTRALNOST. To je kao da sami sebe, sa neke distance, pratite kako igrate uloge u međuljudskim odnosima. (Što ne isključuje u fizičkoj perspektivi moguće isprovocirane burne reakcije.)

3. Da malo dodatno razjasnimo, jer nekome može da deluje surovo i suludo prethodno dat stav:

5. A šta ako ta „bića Tame“ nisu nekakva daleka mistika i apstrakcija?! Šta ako su to sasvim obični ljudi oko nas, „dapače“, ljudi iz našeg najbližeg okruženja, u porodici, familiji, na radnom mestu?!

7. Obratite pažnju na one koji vas-nas drže zarobljenima u određenim pozicijama i sa određenim statusom. Kojima služimo, koji nas, dakle, energetski iscrpljuju. Otac, majka, supružnik, šef na poslu…

4. Imamo viđenje, shvatanje i ponašanje na osnovu viđenja i shvatanja – u okviru FIZIČKE PERSPEKTIVE naših međuljudskih odnosa.

5. U okviru toga imamo civilizacijske i društvene tipove međuljudskih veza, mi se u ovoj perspektivi ponašamo i reagujemo u skladu sa tom logikom i podrazumevanim pravilima. Zna se šta je ispravan stav i ponašanje prema roditeljima, deci (do sazrevanja i osamostaljivanja jedino su deca izuzeta od režima Distance, nezavisno od njihove prirode na relaciji „svetlo-tama“), kolegama na poslu, itd.

6. I imamo viđenje, shvatanje i ponašanje na osnovu viđenja i shvatanja – u okviru METAFIZIČKE PERSPEKTIVE naših međuljudskih odnosa.

7. U TOJ PERSPEKTIVI MI VIDIMO NADFIZIČKA PRAVA LICA OSOBA SA KOJIMA SMO PRINUĐENI DA ŽIVIMO U OVOJ FIZIČKOJ RAVNI.

8. U fizičkoj ravni mi, na primer, vidimo roditelje koji u ime dobrog funkcionisanja porodice, u ime ugleda porodice, u ime dobrih životnih uslova, itd, dakle, čak to i ne moraju da budu direktni egoistički razlozi, teraju nas na angažovanja „kao Bog đavola“, ili nam na razne načine ograničavaju slobodu, čak i vidove iluzije slobode.

9. U nadfizičkoj perspektivi mi vidimo, u likovima roditelja, parazitska ili robovlasnička, odnosno – nerazvojna/antirazvojna bića (jer mi oznake „bića Tame“-„bića Svetla“ ne odražavaju pravo stanje stvari, budući da i „bića Tame“ mogu u određenim uslovima da budu u razvojnoj funikciji, i suprotno). NARAVNO, VIDIMO IH AKO SU TAKVI, DALEKO OD TOGA DA SU SVI RODITELJI TAKVI. Čak su i ekstremi retki, obično se radi o prepletima raznih svojstava, uopšte u međuljudskim odnosima, a ne samo na relaciji roditelji-deca.

10. Naravno da ćemo se mi, UZ MUDRE KOMPROMISE, držati logike ponašanja i delovanja fizičke ravni u kojoj smo, tj. civilizacijskih i društvenih normi, ali i one svoje vaninkarnacijske prirode ispravnog ponašanja koja je ranije spomenuta.

11. Ali, na unutrašnjem planu mi ćemo jasno razlučivati „stvari“, na ovom planu NIKO NAM NE MOŽE DIKTIRATI KAKAV ĆE BITI NAŠ DUBINSKI STAV PREMA DRUGIMA.

12. Pošto su već spomenuti roditelji, jedno uzgredno zapažanje. Kaže se: dugujemo zahvalnost roditeljima što su nam „život dali“, što su nas odgajili, vaspitali, itd. Jedna normalna zahvalnost je nesporna, uostalom, valjda je ispoljavamo ne kroz ljubljenja nogu roditeljima, već preko kasnije brige o njima. Za omogućavanje životnih uslova dok se ne osamostalimo to je najnespornije. Za vrednosti koje nam prenose već je diskutabilno… A za ono – da su nam „život dali“…

13. Ne žrtvuju se oni za sasvim određeno i unapred im poznato biće koje silazi u telo koje oni svojim seksualnim odnosom omogućuju. Oni: a) ili slede svoj roditeljski instinkt (instinkt, jer to imaju i životinje), želeći dete; b) ili, a može i u kombinaciji oba, udovoljavaju svom seksualnom nagonu.

14. Pa u oba slučaja – šta iz toga ispadne! Sve se to isto radi spontano I BEZ IKAKVE DRAMATIKE ILI PATETIKE I KOD ŽIVOTINJA.

15. I – šta sad?! Deca zbog takve patetike treba da budu roditeljima ropski zahvalna što su oni sami sledili svoj roditeljski poriv i seksualni nagon?! I da im budu energetski podjarmljena? Valjda korektan međuljudski odnos, i fizički i metafizički, znači nešto drugo. Naravno da takvih odnosa i ima…


1. Generalnu formulu Ravnoteže, promovisanu na ovom blogu već i blogovski vrapci znaju napamet: okvirna proporcionalnost naprezanja i opuštanja.

2. Novi momenat koji mi se ovih bistrih zimskih dana izbistrio je odnos vrste ili sadržaja delanja i Ravnoteže.

3. Kao što na Zemlji još uvek ubedljivo dominiraju, i BAŠ ZATO što još uvek ubedljivo dominiraju, parazitsko-zlotvorske i sile Haosa – tako u našim životima ubedljivo dominiraju iznuđene aktivnosti, poslovi koje smo prinuđeni da radimo, koji su daleko od toga da nam donose ljudsko i kreativno ispunjenje.

4. Naravno da nismo „veseli“ što moramo da ih radimo (a koji rob voli svoj posao?!), što znači: nema nam tu motivatora koji bi nam u vezi sa tim angažovanjima podizao energetiku.

5. Na drugoj strani – toliko su retke da pre možemo da kažemo da ih (skoro) uopšte i nema, situacije u kojima bismo mogli praktičnije i vidljivije da se angažujemo na nečemu što je razvojno-oslobodilačkog karaktera, u kojima bi nam se takvo angažovanje jasno pokazivalo kao efektivno, te nas time motivisalo i energizovalo.

6. U tom smislu sam često ovde na blogu govorio o „dvema silama“, što kaže L. Kostić: „dve se u meni sukobiše sile“ – nešto me je teralo da i dalje pišem, a istovremeno me je racionalna procena efektivnosti kočila.

7. U stvari, nama je BILO KOJA DELATNOST (naravno, pod uslovom da nije destruktivna, negativistička, usmerena na nanošenje štete drugima, itd.) POTREBNA, NEOPHODNA – KAO TAS NA VAGI RAVNOTEŽE. Bila to najumnija, bila najgluplja, bila slobodno odabrana, bila nametnuta – svaka aktivnost nam je dovoljna kao „nedostajući faktor“ u delu (seansama) angažovanja.

8. Naravno, uslov je da je mi nekako uklapamo, koliko nam to okolnosti dozvoljavaju, u neku širu dnevnu formulu Ravnoteže. Pa ako, naravno, nemamo uslove za proporcionalnost naprezanja i opuštanja na tzv. poslu, da to nekako primenimo u delu dana van posla, ili u danima van posla.

9. I da nemamo nekakve ambicije i mogućnosti za težnje onome što je ovde označeno kao razvojno-oslobodilački projekat – postizanje Ravnoteže i bavanje u Ravnoteži je VEĆ VREDNOST sama po sebi. Stanje u Ravnoteži, sa Ravnotežom je već nekakav vid uzvišenog stanja, u meri u kojoj je tako što u ovo vreme na Zemlji moguće.

10. Dakle, radili mi društveno ili lično značajan ili beznačajan posao – svaki od njih nam je dobrodošao za Ravnotežu.

11. Naravno, bio bi „bingo“ da u sklopu formule Ravnoteže možemo da radimo posao koji je lično ili društveno značajan i ispunjavajući, motivišući. Ali, takav „luksuz“ u ovo doba, još uvek, ne možemo „sebi da priuštimo“.


1. Marior:

„Nikada ne popuštajte i ne ulazite u kompromise sa neprijateljima Svjetla, jer će vas te akcije oslabiti. Nikada ne okrećite drugi obraz bićima Tame, jer ako to učinite, uvijek ćete biti njihovi robovi. Ako bez razlike volite bića Tame koja NIKADA istinski ne reagiraju na vaše Svjetlo i ljubav, ona će vas pokušati duhovno pogubiti. Bića Tame i svijet mrze bića Svjetla jer bića Svjetla nisu iz {ovog} svijeta, kao što nisam ni ja.
4dlog blogspot

2. Nije ovo skroz netačno.

3. Ali je odličan povod da uočimo kako su „stvari“, u ovom slučaju naši odnosi, u KPZ-u mnogo-mnogo složenije, daleko od pokazanog crno-belog rezonovanja.

4. Mi uzimamo paušalno da su „bića Tame“ svakakva vidljiva i nevidljiva bića koja nas napadaju ili su spremna, nastoje da nas napadaju, da nam se poput vampira napiju Energije, itd.

5. A šta ako ta „bića Tame“ nisu nekakva daleka mistika i apstrakcija?! Šta ako su to sasvim obični ljudi oko nas, „dapače“, ljudi iz našeg najbližeg okruženja, u porodici, familiji, na radnom mestu?!

6. Da, ne izvode oni neke satanističke rituale, nisu članovi sekti, to su sasvim obični ljudi, ali – osmotrimo pažljivo ŠTA NAM ONI ČINE!

7. Obratite pažnju na one koji vas-nas drže zarobljenima u određenim pozicijama i sa određenim statusom. Kojima služimo, koji nas, dakle, energetski iscrpljuju. Otac, majka, supružnik, šef na poslu…

8. Postoji fizički nivo na kojem moramo da im služimo (npr. teško bolesna majka, a težak egocentrik – lični slučaj). Praveći kompromise između onoga što u svojoj fizičkoj ulozi baš moramo da radimo, i onoga što možemo da eskiviramo kao njihovo izvoljevanje.

9. I postoji metafizički nivo na kojem mi možemo sasvim jasno da se razabiramo KO JE KO u ovoj Ludoj Igri.

10. Veština je da imamo unutrašnju Distancu prema onima koji su po svim parametrima svesno ili nesvesno u službi „bića Tame“ (ako ne baš sama ta bića).

11. Bez obzira na to da li su nam PO OVOINKARNACIJSKOM POZORIŠNOM RASPOREDU ULOGA oni: roditelji, supružnici, deca…

12. Dakle, da se sa metafizičkim pregledom izdignemo iznad ovozemaljskih nametnutih uloga.

13. U svemu tome NARAVNO  da smo prisiljeni na pravljenje stalnih mudrih kompromisa, jer nam naša priroda nalaže da ovozemaljske uloge igramo pošteno.

14. A kompromise moramo da pravimo, jer ne možemo drugačije, jer smo zatočeni u datim pozicijama.

15. A totalno podjarmljivanje sprečavamo preko unutrašnje Distance ili preko svog jasnog metafizičkog pregleda pravog „stanja stvari“.

16. A kriterijumi za razlučivanje nisu nepoznati i snalaženje nije toliko komplikovano. Za uočavanje obostranosti u međusobnom uvažavanju, u požrtvovanosti, itd, ili za sve suprotno – ne treba nekakav specijalni sluh.


1. Marior:

OVO JE MOJ ODGOVOR NA VIDEO KOJI SAM DOBIO MAILOM U KOJEM PLEJADANCI DAJU SAVJETE LJUDSKOM RODU

2. Odgovorio si (tj. preko prijatelja) Plejađanima ili Parazitima-Zlotvorima koji su se predstavili kao Plejađani?

3. Karantin znači izolovanost od spoljašnjeg kosmičkog sveta, znači embargo informacija iz tog sveta.

4. Šta mi UISTINU, SUŠTINSKI znamo o tom svetu?

5. Vidimo samo pustoš nepreglednih zvezdanih prostora! NIGDE NIJEDNOG BIĆA!

6. I mi umišljamo da takvih bića i nema. A ne vidimo da zbog Karantina takva bića ne vidimo i ne možemo da komuniciramo sa njima.

7. Nema nam, bar dok je Karantin na snazi, otud AUTENTIČNIH INFORMACIJA.

8. A možda i odavde ka tamo…!


1. Jelena:

P. S.Jedva čekam dalje istrukcije za bezmisaonu metodu.

2. Bezmisaonost, postupak ili praksa bezmisaonosti – kao tzv. ad hoc-nazivi. Nisu najbolji, ali za sada nemam bolje, pa da ih koristim u „radnoj verziji“.

3. Nije to stanje uma bukvalno bez misli, jer se mi u toj praksi ili nameri ka bezmisaonosti ne borimo za „ukidanje“ svih naših misli, kao u istočnjačkoj paradigmi „praznog uma“. Mi sa pojmom bezmisaonost idemo ka eliminisanju ili eskiviranju naših PARAZITSKIH MISLI.

4. Bar za sada mi se „javlja“ da je ovaj poduhvat, na suočavanju sa našim parazitskim mislima, kao PODMETNUTIM MEHANIZMOM, KAO STRANIM TELOM U NAŠEM UMU, izuzetno važan, za konstelaciju faktora koji mi sada iskrsavaju kao bitni – ispada kao ključni.

5. Stoga, ako bude prilike, nadam se, da ovaj naš podmetnuti mehanizam i način njegove „ekstrakcije“ budu osvetljavani iz raznih uglova i kroz razne varijacije, u više tekstova, da bi bio što bolje razjašnjen.

6. Parazitske misli su „naše“ misli, tj. kaobajagi naše misli. A u stvari podmetnute nam, sam naziv objašnjava od koga – od Parazita. Ako mi imamo jednu PRAVU NAŠU (bez navodnika) misao, a na nju se NAKAČI roj „naših“, tj. kaobajagi naših misli, onda imamo posla sa MISAONIM KANCEROM. Koji, kao i svaki kancer, parazitira na zdravom, ovde – misaonom tkivu, sa težnjom ka enormnom uvećavanju.

7. POREĐENJE KANCERA I PARAZITSKIH MISLI BAŠ JE BUKVALNO, i sigurno nije slučajno bukvalno.

8. A naše misli (napisane bez navodnika) su – NAŠE MISLI, dakle, proizašle, produkovane u nekoj sferi naše izvornosti, iz nekih izvornih dubina našeg bića.

9. Kako su to Paraziti-Zlotvori uspeli da nam IMPLANTIRAJU mehanizam parazitskih misli – nije prilika da se sada time bavimo, A NEMAMO NI ČIME TIME DA SE BAVIMO. Dajte da nađemo načine da se oslobodimo najpre I URGENTNO TIRANIJE PARAZITSKIH MISLI.

10. Upravo tako, ovde sam parafrazirao psiholog K. Hornaj, a to nije puka jezička igra parafraziranja, VEZA JE SUŠTINSKA. Ona govori o TIRANIJI UNUTRAŠNJIH „MORAM“.

11. Iz parazitskih misli proizilazi „tiranija unutrašnjih ‘moram’“: “Moram to i to, moram odmah, moram, jer ako ne uradim…!“ Iz unutrašnjih „moram“ proizilaze delanja u kojima ne samo da se trošimo enormno, nego i zapadamo u psihološki grč.

12. Dakle, kako god da se okrene, ispada, i tek će ispadati, da su i koliko nam parazitske misli – NAŠA ZLA KOB.

13. A kako ih razlikovati od PRAVIH NAŠIH MISLI?

14. Već je naznačeno, a otpilike je svakome jasno: TO SU (paraziteske) MISLI KOJE SU POTPUNO NEFUNKCIONALNE U ODREĐENOJ SITUACIJI, što mi kažemo, ako umemo da ih bar malčice kritički osmotrimo: bezvezne i glupe misli, PRAZAN MISAONI HOD.

15. Dok pešačimo ili radimo bilo šta što radimo uz automatizam, bez stopostotnog vezivanja pažnje: što će nam misli koje nemaju bukvalno nikakve veze sa datom situacijom?! A znamo svi dobro, da to umeju da budu iha-„filmovi“, koji nam sasvim zamagle percepciju.

16. Ekstreme parazitskih misli, TIRANIJE parazitskih misli, imamo u dvema životnim pozicijama koje označamo kao polarnosti: jednu kao pozitivnu, drugu kao negativnu, A OBE SU, U STVARI, PROTIVRAZVOJNE, dakle, štetne po nas.

17. Kao pozitivnu označavamo tzv. sanjarenja pri zaljubljenosti ili uoči nekih budućih srećnih dešavanja (koji su nam sa statusom srećnih, objektivno – koja sreća u KPZ-u?!). Kao negativnu: u slučaju nekih većih tragičnih događaja ili težih konfliktnih situacija, kada nam se misli stalno i stalno vraćaju teškoj temi koja nam visi nad glavom.

18. Podsetimo se, pronađimo u svojoj prošlosti takve situacije, pokušajmo samo da se podsetimo kako su izgledale, da bismo introspektivno uočili STRAHOTU ekstremnih situacija sa parazitskim mislima. U ekstremima se pojave najlakše uočavaju. U svakodnevnom funkcionisanju mi nemamo te ekstreme, ali – na iskustvima sa tim ekstremima možemo da uočimo kakvu štetu sebi nanosimo preko tog implantiranog nam mehanizma parazitskih misli.

19. Ako nastojimo na elimisanju ili eskiviranju parazitsklih misli, kako da „propuštamo“, pritom, naše prave misli, kako da znamo protiv kojih to misli ne treba da se „borimo“?

20. SASVIM PROSTO, vrlo jednostavno!

21. Nastojimo na nepodavanju, neprepuštanju tiraniji parazitskih misli. NEKE MISLI ISPOD TOGA IPAK PROBIJAJU. TO SU PRAVE NAŠE MISLI.

22. Tačnije, da li su baš naše prave ili nisu, opet u to ne možemo da se upuštamo, ALI SVAKAKO PARAZITSKE NISU, a nama je za sada to sasvim dovoljno.

23. Spomeno sam pešačenje (šetnju). Ako se pritom upuštamo u razmišljanja o svemu i svačemu, ako se prepuštamo zamišljanju svega i svačega – upali smo u režim parazitskih misli.

24 . Ako STORNIRAMO te misli, opet će se razne misli probijati U VIDU IMPULSA, u vidu „blic“-misaonih pojava. Na primer: podsećanje da negde treba da odemo, a možda smo bili zaboravili, pomisao na nekoga koga treba da pozovemo kada odemo kući, neki uvid ili shvatanje nečega, itd.

25. Ti kratki misaoni impulsi, čak i o raznim temama – NISU PARAZITSKE MISLI, SVE DOK NE POČNU DA SE ŠIRE I RAZVIJAJU, sve dok se ne pretvore u unutrašnji „film“. U gornjem slučaju: ako na pomisao da nekoga pozovemo kada odemo kući, ŠTO JE ZDRAVO PODSEĆANJE NA ONO ŠTO TREBA DA RADIMO – počne da nam se nadovezuje unutrašnja „priča“ o toj osobi, o razlozima zbog kojih treba da joj se javimo, ako tu počnemo da razvijamo priču šta ćemo sve da joj kažemo, itd, onda znači da nam se prvi impuls naše misli prometnuo u kancer-parazitske misli.

26. Ove različite misli deo su iskustava svih nas, jer su nam isti ti naopaki mehanizmi koji su nam ugrađeni, tj. u koje smo inkarniranjem uskočili. Ovde je stvar u tome da samo počnemo da ih uočavamo, da ih postajemo svesni, te da nastojimo na ostvarivanju kontrole, ili na ELIMINACIJI/ESKIVIRANJU onoga što je štetno po nas, po našu energetiku, po naše nastojanje na (samo)oslobađanju.

27. Možda je nekome teško da se razabere u svojiim i u „svojim“, tj. parazitskim mislima. Što može da bude nekima teško, kao da pokušavaju da vide sopstvena leđa (bez ogledala). Kakva je to košnica u našim glavama, tj. umovima – odlično je dočarano u romanu „toka svesti“, pa kome je lakše „sa strane“ da uoči taj fenomen može na  nekim odlomcima to da pogleda (V. Fokner, V. Vulf, T. Vulf, Dž. Džojs).

28. Parazitske misli ne „kolaju“ samo „unutra“ po našoj glavi, ili umom, one „kolaju“, ne zna se gde žešće i pogubnije, I U NAŠIM RAZGOVORIMA „NASUŠNIM“. Tek tu je „fešta“ sa parazitskim mislima, jer se one međusobno, kod (više) sagovornika I PODRŽAVAJU I INICIRAJU. Pa je nastojanje na eskiviranju ili nepodavanju parazitskim mislima u ovom „sektoru“ na drugoj vrsti „ispita“.

29.  Dakle, razlučivanje na osnovu SITUACIONE FUNKCIONALNOSTI misli. Ako se mi, na primer, pola sata bavimo nekom temom ili problemom, razmišljamo o njima – onda je tu produkcija misli funkcionalna i tu smo sa našim mislima. Ako potom uzmemo pola sata odmora (sedeći, ležeći, dubeći na glavi, uz kafu, čaj, svejedno) A NASTAVLJAMO DA RAZMIŠLJAMO O ISTOJ TEMI ILI PROBLEMU, kojima smo se bavili u prethodnoj radnoj seansi – ONDA IMAMO POSLA SA PARAZITSKIM MISLIMA, doduše, one su tu posledica inercije, ali svejedno zbog nefunkcionalnosti ispadaju kao i parazitske misli bilo koje druge vrste.