Otkrivenja našeg doba

Category Archives: Otkrivenja našeg doba

1.

Jedan od razloga besmisla ovakvog pisanja…

Određena viđenja „stanja stvari“ su stvar – STANJA SVESTI.

Ne tumačenja i veštog objašnjenja, veštog UBEĐIVANJA I DOKAZIVANJA.

U stvari, malo preciznije…

2.

Zemlja je Svet Iluzije.

Iluzije kao opštog pojma, koji se grana na posebne i sitnije iluzije (od porodičnog do društvenog i planetarnog života).

Sve je prolazno i propadljivo.

Jedna zgrada, životinjsko telo, ljudsko telo, itd – „danas jeste, sutra nije“.

Dakle, nije Realnost.

Kroz drvo ne možete da prođete. Pa zaključujete – ono nije iluzija, jer kroz iluziju možemo da prođemo.

JESTE drvo iluzija u prethodnom smislu! Drvo je fizička realnost Sveta Iluzije. Danas kroz njega ne možete proći. A možda ga za neki dan zahvati požar, udari grom u njega, itd, nestane drvo u tren oka. Onda možete proći kroz njega, tj. kroz mesto kroz koje niste mogli od njegovog debla.

3.

Prvi nivo Buđenja…

Svesnost Zemlje i fizičkih svetova kao – svetova Iluzije.

TA SVESNOST SE MOŽE PROBUDITI, POBUDITI TUMAČENJIMA I OBJAŠNJENJIMA.

I te svesnosti uglavnom ima u svim religijama, ima je i kod istočnjačkih tzv. prosvetljenih.

Ta svesnost, Budnost mnogo znači.

Već sa njom čovek drugačije, ispravnije postavlja ciljeve.

BAR POMIŠLJA, BAR IMA U VIDU, pitanje je koliko jasno i dubinski, da mu nije suština postojanja u ulozi roditelja, u ulozi automehaničara, profesora, da suština nije u nenormalnom gomilanju tzv. materijalnih vrednosti, itd.

U vezi sa tim su prihvatljiva skoro sva objašnjenja koja daju ili su davali: verske vođe, tzv. sveci, uzašli, čak „obični“ sveštenici…

4.

PROBLEM JE U DRUGOJ SFERI ILUZIJE!

U ILUZIJI UNUTAR TE ILUZIJE!

Kao babuška u babušci.

NJENO Buđenje je teže, ONO je polazilo i polazi za rukom baš-baš retkima…

PERCEPCIJA I REZONOVANJE IZ OVOG VIŠEG NIVOA BUDNOSTI NE MOŽE SE PRIČOM DOČARATI, U NJIH SE NE ULAZI KROZ UČENJE I TUMAČENJA.

Koji faktori pokreću ovaj viši vid svesnosti, kako se on izvodi – NE ZNAMO!

U okviru ovog drugog Buđenja Budi se svest o Besmislu čovekovog života na Zemlji.

A teško je uopšte napraviti drugi korak nakon ovoga – NAĆI NOVI SMISAO NAKON UOČENOG BESMISLA.

5.

Jer u Buđenju za Zemlju kao Svet Iluzije – SMISAO OPSTAJE.

Vidi se delovanje Sila Tame, ili Zla, ili već kako se u kojoj opciji nazivaju.

One muče čoveka, iskušavaju ga, itd.

One su se otrgle od Boga ili Bića.

Postoji savršen Božji Plan, sve vodi ka Dobru, ka Bogu, itd.

Čovekovo je da odoleva Silama Zla/Tame, da se izbori za neko dobro mesto nakon smrti, itd.

Tumačenja u hiljade varijacija…

6.

U višem niovu svesnosti, u višem vidu Buđenja: POSTAJETE SVESNI ZEMLJE KAO KARANTINA-PAKLA-ZATVORA, ODNOSNO KAO K(arantin)P(akao)Z(atvor)-MATRIKSA!

Obratimo pažnju na razliku…!

Zemlja kao Svet Iluzije – NE MORA DA BUDE KARANTIN-PAKAO-ZATVOR!

Ona jeste Svet Iluzije, ali: u takvom Svetu MOŽE DA SE TEŽI RAZVOJNIM CILJEVIMA.

U takav Svet duša može da silazi DA BI UČILA!

Da bi sticala KORISNA ISKUSTVA, DA BI SE RAZVIJALA STIČUĆI TA KORISNA ISKUSTVA.

Naravno, kako je to Svet Iluzije, nema savršenstva, ima problema, prepreka, ali – SVE ONE RAZVIJAJU ČOVEKA.

7.

Ustrojstvo KPZ-Matriksa je usmereno na SLAMANJE I UNIŠTAVANJE ČOVEKA!

TU NEMA STICANJA KORISNIH ISKUSTAVA!

TU IMA, kao što sam često naglašavao: MRCVARENJA (KPZ-Mrcvarilište). A to je kad čoveka neko muči i „ubija dušu“ u njemu.

A upravo to DUHOVNO NEFUNKCIONALNO mučenje se u ovom KPZ-Svetu prikazuje kao KORISNO ZA DUŠU.

To je ta suštinska razlika!

U KPZ-Matriksu vlada princip, odlično iskazan u jednoj („Balkanski špijun“) komediji D. Kovačevića: „Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste!“.

Obrazovanje bi trebalo da je u funkciji sticanja korisnih znanja i moralnog, psihološkog, intelektualnog razvoja mladih ljudi.

ONI KOJI SE BAVE OBRAZOVANJEM TU ILUZIJU I IMAJU! Celo društvo tu iluziju ima.

ALI JE SUŠTINSKI „SVE SUPROTNO“!

Da ga ne definišem ja, da samo ponovim odličnu definicju akademika P. Savića: „Imamo obrazovanje koje nam kretenizuje decu“.

DUHOVNOST – ISTA PRIČA!

Mislim da sam to prilično jasno pokazivao i dokazivao na primerima drevnih duhovnih dela.

A tek da smo stigli do verske prakse, do pitanja smisla i funkcija vršenja verskih obreda, tek tu da vam se digne kosa na glavi od iluzija, parodiranja, komedijašenja…!

8.

U ČEMU JE POENTA SA KPZ-MATRIKSOM?!

U TOME ŠTO ON PROGRAMIRA LJUDE!

LJUDE PROGRAMIRA I DEGRADIRA NA NIVO STADA.

Ljudi ne da nisu svesni KPZ-Iluzije, ne da nisu svesni KPZ-podvala, mahinacija, gluposti koje prihvataju kao vrednosti… NEGO SVE TO NAJTVRDOKORNIJE BRANE. Svemu tome nalaze Smisao!

Vi možete da propadnete dokazujući im sve ovo, bukvalno u naučnom smislu DOKAZUJUĆI, UZALUD!

Programiranost i mehanizam Stada ne daju se!

Meni je najfascinantnije bilo na primeru kriterijuma za ocenjivanje učenika i na ishodima/standardima. JASNO KAO DAN VI DOKAŽETE DA SU GLUPAVI I PRAKTIČNO NEPRIMENLJIVI. I BUDALI JE, SA TAKVIM DOKAZNIM POSTUPKOM TO JASNO.

Ali, uzalud! Ministarstvo prosvete, zavodi koji su to kreirali, nastavnici – „prave se ludima“.

Ako ih pitate: „A kako to primenjivati?!“ Ili nema odgovora, ili ponude neke vidove SIMULACIJE primene, a da se radi o simulaciji, opet – i budali je jasno.

9.

ZBOG SPREGE OVA DVA FAKTORA, PROGRAMIRANJA (između ostalog, ono se izvodi i ključno preko obrazovanja) I DEGRADIRANOSTI NA NIVO STADA, preko kojeg se iluzorne vrednosti unutar Mase tvrdokorno čuvaju, TOLIKO JE TEŠKO, TAKOREĆI NEMOGUĆE BUĐENJE ZA KPZ-MATRIKS!

Obaška što se naširoko, baš zbog slepila za KPZ-Matriks, „MEŠAJU LONČIĆI“. Buđenje za Svet Iluzije se meša sa Buđenjem za KPZ-Matriks. Jer KPZ-Matriks tako podmeće PODVALU duhovnjacima: suštinsko Buđenje, Buđenje za KPZ-Matriks – zamenjeno je prvim nivoom Buđenja, Buđenjem za Svet Iluzije.

10.

Dakle, nema šanse da se nekim duhovnim tumačenjima, kursevima, itd. neko Probudi za KPZ-Matriks!

Tu su potrebni strašni potresi u svesti.

Što je neko tvrdokornije bio usidren u KPZ-iluzijama – to su mu strašniji potresi potrebni.

U TU ZONU SMO UPLOVILI SA „KORONOM“!

TA PROTRESANJA U SVESTI LJUDI PREDSTOJE NAM/IM!

MASOVNO!

I zato će Zemlja u sledećem periodu, dok taj Proces bude trajao – biti, spolja očiglednije nego ikada, SVET JEZE, DEVETI KRUG PAKLA.

11.

Za sada je cilj izdržati taj Proces!

Da dosadno ne ponavljam da je Ravnoteža tu ključni oslonac.

Onda kada u Masi odmakne taj Proces… oni kojima bude pošlo za rukom da se prepuste Procesu i izvuku korist za dušu iz njega, koji se budu preobražavali…

Tek tada ćemo moći da razgovaramo, da se bolje razumemo i da promišljamo razvojne projekte.

Za sada se treba prepustiti Hibernaciji! Tj. ući u nju.


(Obrazovna tema, ali – uklapa se ovde…!

Ne samo zato što objašnjava neke mehanizme KPZ-Matriksa…

Već i zato što se radi o nečemu sa čime smo se svi upoznali, prolazeći kroz „dreš“ školskog programiranja.)

matriks 6

matriks 5

1. Matriks-momenti…

Matriks – ono što je iluzija, obmana, laž, simulacija…

A sistemski namešteno tako, da ga ljudi doživljavaju kao PUNU REALNOST.

Da bi to moglo – ljudi se sistemski/sistematski programiraju da imaju iščašenu (distorziranu) percepciju i rezonovanje, jer drugačije ne može da se desi da imate frižider pred sobom, a vi vidite belog polarnog medveda i u skladu sa tim reagujete.

U suštini – MATRIKS NAS NAVODI NA ŠIZOFRENU PERCEPCIJU REALNOSTI. Programirani, mi to prihvatamo i u skladu sa tim: mislimo i ponašamo se.

Momenti… detalji iz programa za nastavu književnosti, iz same nastave, rešenja, ideje, postavke, postupci, itd.

2. „Nateravati“ učenike na (estetsko) uživanje

Smisao književnosti (uopšte – umetnosti) TREBALO BI DA BUDE u estetskom uživanju.

Dolaze tu i drugi momenti: saznanje, razvoj imaginacije, tzv. bogaćenje rečnika, itd, ali – primarno u kontaktu bi trebalo da bude: estetsko uživanje.

E, sad…! Samo slepima za Matriks-postavku nastave književnosti može da bude NORMALNO: da vi „nateravate“, kao bičem prisiljavate nekoga da u nečemu uživa.

Na uživanje (bilo kakvo, estetsko, neestetsko) se ne PRISILJAVA, na uživanje se neko poziva, za uživanje mu se pružaju mogućnosti.

DAKLE, SUŠTINA U OVOM AKTU JE – SLOBODA IZBORA!

U slučaju „nematriksirane“ nastave književnosti to bi značilo SLOBODU IZBORA u širokoj „paleti“ dopuštenih ili predloženih književnih dela.

No, u tom slučaju – morao bi da otpadne koncept nastave književnosti koji se primarno zasniva na istoriji književnosti. Istorija književnosti bi mogla da bude samo redukovani fon, pozadina.

A kako učenik može da zna koje delo bi mu se dopalo, a koje ne?

Te dileme-zavrzlame su za one koji ne žele da vide drugačija rešenja. Oni koji znaju kakva bi trebalo da bude PRAVA nastava književnosti – lako će naći rešenja za svaki problem.

U ovom slučaju, na primer… iskustvo iz Francuske (ne znam da li je ono još uvek „na snazi“). Učenici od, na primer, pet dela iz neke oblasti – treba da izaberu jedno. Dela se štampaju u tri boje (tj. dve boje i bela). Jednom bojom obojen deo knjige (naravno, blago obojeno, tako da može da se čita) – pročita se za… recimo najviše pola sata. U toj „liniji“ učenik se upoznaje za baš-baš suštinskim momentima dela. Pritom može elementarno da se upozna sa stilom, sa temom, sa likovima, itd. Ako ga delo zainteresuje – može da pročita širi uvid u delo, ili – celo delo.

3. Prisiljavati učenike da uživaju u opisima nasilja, ubijanja, mračnih i depresivnih stanja, itd!

(Zaboravih da naglasim na početku: ovo o čemu govorim odnosi se prvenstveno na srednjoškolsku nastavu književnosti. U osnovnoškolskoj nastavi književnosti situacija je svakako „blaža“, ali sumnjam da je suštinski potpuno drugačija. Uostalom, u slučaju ove podteme – zar bajke nisu pune nasilja.)

Bar u izabranim delima za srednjoškolsku nastavu književnosti ubedljivo dominira ono što je mračno, pesimistično, mučno, depresivno, brojni su opisi nasilja, ubistava, ružnih, gadnih postupaka likova, itd.

Ovo je široko Matriks-pitanje, možda ga posebno obradim, ovde samo neki „akcenti“ u vezi sa njim.

U vezi sa ovim estetskim ĆORSOKAKOM koristi se estetska Matriks-floskula: estetska distanca. TOBOŽE, ono što je ružno, gadno, itd. u realnosti, LEPO je u književnom (umetničkom) delu. KOJA MATRIKS-PODVALA?! KO JE TAJ KO ĆE DA UŽIVA U LEPOTI SCENE U KOJOJ RASKOLJNIKOV „RASCOPA“ SEKIROM GLAVU BABI-ZELENAŠICI (pa tek kako ubija njenu sestru koja je samo podigla ruku kao kada se neko brani od šamara!), ILI U ČUVENOM ANDRIĆEVOM NATURALISTIČKOM OPISU NABIJANJA RADISAVA NA KOLAC?! Ili u tome kako se u „Tihom Donu“ ceo puk iživljava i siluje jednu devojku?! I KAKO VI NA ČASOVIMA ANALIZIRATE TAKVE SCENE?!

Čak i da prihvatimo Matriks-floskulu o TZV. estetskoj distanci… DO NJE TREBA ČITALAČKIM I ŽIVOTNIM ISKUSTVOM DOĆI! Treba biti, što narod kaže – budala koja kroji ovakve programe, pa misliti da su učenici sa 13-14 godina „spremni“ za tu estetsku distancu?! Da će sa njom čitati ZADATA IM, NAMETNUTA IM književna dela?!

Druga stvar…! E. Huserl je lepo objasnio ono što i sami iz životnog iskustva lako uočavamo: čovek je biće intencionalnosti, biće težnji, postavljanja i postizanja ciljeva. A u postavljanju ciljeva: vrlo često je ključna slika ciljeva. Bilo šta da krenete da uradite – makar „na blic“ pojavi vam se slika cilja.

Neće niko nakon čitanja scena nasilja u književnim delima BAŠ da krene da i sam čini takva nasilja! Mada su nam kroz istoriju poznati I UPRAVO TAKVI PRIMERI! Nakon objavljivanja Geteovih „Patnji mladog Vertera“ bio je u Švajcarskoj priličan broj samoubistava – upravo inspirisan ovim delom. U redu, ostavimo po strani te ekstremne primere… ALI…! GOMILANJE (KUMULATIVNO) TAKVIH PROČITANIH OPISA U SVESTI/UMOVIMA UČENIKA KOJI SU U NAJOSETLJIVIJIM FAZAMA RAZVOJA – NE MOŽE DA BUDE BEZ IKAKVIH PSIHOLOŠKIH POSLEDICA.

Da li ovo ima ili nema negativnog psihološkog efekta, proverite i sami. Tj. na osnovu iskustva, ličnog ili sa vašom decom – „stvar“ vam je jasna. Ako neko „zaređa“ pa nekoliko dana pred spavanje gleda horor ili filmove „strave i užasa“. I pritom ima 13-14 godina… A SLOBODNO MU PREPORUČITE DA TE FILMOVE GLEDA – „SA ESTETSKOM DISTANCOM“!

4. Fantazmagorije sa usvajanjem TZV. velikih nacionalnih književnih vrednosti!

Cela ova Matriks-tema je veoma široka, čak i ne dođoh u ovom sagledavanju do blesavih nastavnih programa, možda o njima drugi put… Tek ovde samo još dva „akcenta“…

U Matriks-programiranom društvu (Ministarstvu prosvete) nastoji se da se TZV. VELIKE NACIONALNE KNJIŽEVNOSTI VREDNOSTI prenesu mladima/učenicima. ŠIZOFRENO SE UMIŠLJA, da se učenici upoznaju sa tim vrednostima I DA IH USVAJAJU.

Taj Matriks-smer se na uočljiv način ispoljio u nedavnim raspravama o izbačenim/ubačenim delima za TZV. reformisane gimnazijske programe za nastavu književnosti.

U ILUZIJAMA, (SAMO)OBMANAMA, SIMULACIJAMA – MOŽETE POSTIĆI ŠTO GOD POŽELITE „NA SVETU OVOM BELOM“! I možete imati nacionalnu iluziju postignuća, i možete uživati u toj nacionalnoj iluziji.

NAŽALOST, IZ SVAKE ILUZIJE SE MORATE PROBUDITI, PRE ILI KASNIJE. Što ste bili dublje zaronjeni u neku iluziju, dublje „utripovani“ u nju, to će vam buđenje (Buđenje) biti traumatičnije i teže. A bojim se da smo sa 2020. godinom upolivili u zonu u kojoj nam predstoje takva BUĐENJA IZ SVIH MAKTRIKS-ILUZIJA.

Dakle, ako biste hteli kao nacija da proverite, a proverili biste rado da se ne bojite rezultata, da li zaista mladi usvajaju sve te silne nacionalne književne „svetinje“, MOGLI BISTE DA IZVEDETE SERIJU VRLO LAGANIH ISTRAŽIVANJA. Nakon godinu-dve, pa nakon nekoliko godina od završavanja srednje škole – da proverite: ŠTA JE KOD BIVŠIH UČENIKA OSTALO OD DETALJNO OBRAĐIVANIH BROJNIH KNJIŽEVNIH „SVETINJA“: A) KAO OBIČNO ZNANJE, B) KAO USVOJENI NACIONALONI NAZORI.

Trezvenima je jasno: rezultati bi bili katastrofalni. Ne baš u stilu: „To je neprihvatljivo, što su Vučićevi batinaši prebili pesnika Lazu Kostića zato što je pisao pesme protiv SNS-a“, ali svakako blizu toga.

5. Iluzorno pridobijanje – realno odbijanje učenika (od književnosti)

Najbolju, najotvreniju ocenu efekata POSTOJEĆE PARADIGME nastave književnosti dao je poznati hrvatski/evropski proučavalac književnosti M. Solar (a jedina dva teksta iz metodike književnosti koja vredi pročitati je on napisao): „Eto šta je pošlo za rukom suvremenoj nastavi književnosti, da učenicima omrazi književnost“.

U MATRIKS-DRUŠTVU NE ŽELIMO SA TIM DA SE SUOČIMO, jer se time „džara“ i u naše lične nastavničke sujete, i u nacionalne predstave o obrazovanju, itd.

M. Solar je to konstatovao pre 40-ako godina. U MEĐUVREMENU SE SITUACIJA PROGRESIVNO POGORŠAVALA, A PARADIGMA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI, ZAHVALJUJUĆI MATRIKS-PODRŠKAMA, UPORNO OPSTAJAVALA ISTA.

I ovo je, tek, preširoka tema, uzmimo samo dva momenta.

A) Od 90-ih godina prošlog veka RADIKALNO se promenila civilizacijska pozicija književnosti. Od jakog društvenog statusa i uticaja, sa kojim se književnicima SUDILO zbog književnih dela (možda poslednji takav primer na ex-Yu prostorima: suđenje G. Đogu za „Vunena vremena“), uz dela koja su štampana u stotine hiljada do milion primeraka, da bismo došli do vremena u kojem takoreći „niko i ne haje“ za književnost, u kojem se kniževna dela štampaju u stotinak  primeraka!

A RADIKALNO IZMENJENA POZICIJA KNJIŽEVNOSTI IČ SE NIJE ODRAZILA NA PROMENE U STRUKTURI I U IZBORU KNJIŽEVNIH DELA!

B) Senzibilitet učenika se RADIKALNO izmenio, u odnosu na vreme u kojem je sadašnja paradigma nastave književnosti unekoliko i mogla da bude delotvorna. Današnjim učenicima, koji odrastaju uz dinamične slike i sadržaje televizije i kompjutera/mobilnih telefona – jezivo je, ODBOJNO (koje crno privlačenje, pridobijanje čitalaca?!) da čitaju hiljadu strana nekog književnog dela, na primer „Anu Karenjinu“, koja „vrvi“ od rastegnutih opisa, od salonskih razgovora u stilu današnjeg ogovaranja jetrvi preko plota, itd.

*          *          *

Ima još tih aspekata, da se zaustavimo na ovima. I ovoliko – „pametnom je dovoljno“…


matriks 3

matriks 4

 

1. Ko kako da se snađe?

Oni koji su „na duhovnom putu“?

To je preširok raspon.

Neodređen.

U duhovnosti dominiraju oni koji NISU BUDNI za KPZ-Matriks.

Dominiraju i na „duhovnoj sceni“, i među onima koji su zainteresovani za duhovnost.

Takvi su u duhovnim iluzijama.

Tipična Matriks-podvala ili smicalica je da možda najviše takvi i govore o Buđenju i o Budnosti.

Takvi će se snaći onako kako se budu snalazili i svi koji nisu svesni KPZ-Matriksa.

Treskaće ih dešavanja, navodeći ih najpre na svesnost KPZ-Matriksa.

Pitanje iz podnaslova se odnosi na one koji su bar nadomak toga da su svesni KPZ-Matriksa.

Koji ga bar u priličnoj meri slute.

2. Teško, skoro pa nikako!

Sa iluzijama je sve lako.

I sva duhovna i neduhovna postignuća.

BAR U SVESTI!

Muke su sa onima koji bar u priličnoj meri uočavaju, shvataju iluzije KPZ-Matriksa.

I čije muke upravo od tog uočavanja i shvatanja i potiču.

„Što svesniji, to zarobljeniji“.

Zato je takvima teško, skoro pa nemoguće da se snađu.

KPZ-Matriks je, OČEKIVANO, takav da, pretpostavljam – svojim „spontanim“ mehanizmima, VRŠI TIM VEĆI PRITISAK NA ONE KOJI SU GA SVESNI I KOJI TRAŽE NAČINE DA IZAĐU NA KRAJ SA NJIM.

MOŽDA TAKVI MOGU DA SE OSLONE NA „PROVERENE DUHOVNE AUTORITETE“?!

3. Niko još nije Iskoračio iz KPZ-Matriksa!

Nema ovde mesta, a nije ni tema, za neka šira objašnjenja i pokušaje dokazivanja.

Nakon toliko godina, takoreći decenija posvećenih proučavanju duhovnosti i metafizike, i toliko toga isprobanog, proanaliziranog i napisanog u ovim oblastima – ODGOVORNO TVRDIM, i mnogo toga bih mogao da dokažem (a dosta toga što je dokaznog karaktera i postoji u tekstovima na blogu): NEMA OSOBE U POZNATOJ NAM ISTORIJI KOJA JE ISKORAČILA IZ KPZ-MATRIKSA!

I KOJA BI NAM U TOM SMISLU MOGLA BITI UZOR ILI „OBRAZAC“.

Tj. njen Put da nam posluži kao Obrazac.

Ako bude prilike – bar ću kasnije da objasnim šta su nedvosmisleni kriterijumi u vezi sa tim.

Poenta je u tome: DA NEMAMO PROVERENE OSLONCE!

Za snalaženje u sadašnjim i u nadolazećim dešavanjima.

Imamo na sve strane razbacane dobre ideje i preporuke, savete, dobro uočene principe.

ALI CELOVITU SLIKU ILI DUHOVNU STRATEGIJU NEMAMO.

4. Pa… na koga se osloniti?

Na sebe?

Kao što se naširoko preporučuje.

To je već poznata duhovna floskula.

Tačno je, MI smo ti koji pravimo procene, nešto probamo, uočavamo šta se dešava, donosimo odluke, itd.

ALI, U ZONI JEZIVOG KPZ-MATRIKSA, neopisivo je teško, NEPOUZDANO, osloniti se i na sebe, SAMO NA SEBE.

Ako nam je već potreban neki duhovni/metafizički autoritet, birajmo ih po jednom NEPOGREŠIVOM KRITERIJUMU!

DA LI JE TAJ SVESTAN KPZ-MATRIKSA?!

Može takav i da vrluda, i da greši, kod takvog nema celovitog rešenja, „gotovog recepta“…

Ali, GENERALNO, jedino kod takvih možemo naći kakve-takve orijentire, ili bar ideje koje će nama samima pomoći da definišemo nekakve orijetire.

Od onih duhovnjaka/metafizičara koji VEĆ ZNAJU, koji imaju sklopljene gotove, celovite sisteme ili duhovne teorije, koji su duhovno „slatkasti“ – moj je savet: bežite što dalje, tj. ne gubite vreme sa njima!

5. A ideje iz tekstova na ovom blogu?

Ja sam uvek naglašavao koliko je Ambijent u kojem živimo – presložen, kao i mi sami.

I da je teško davati drugima savete i principe, bez stalne interakcije sa njima.

Bez zajedničkog praćenja šta se i kako dešava sa primenom nečega.

Jer toliko varijabli je u igri kod svakoga od nas, da je neodgovrno u tako što se upuštati.

Generalno, OTPRLIKE JE SVE ONO O ČEMU SAM PISAO – (kao što se kaže) „SASVIM OK“.

„Sasvim OK“, ne kao zanimljive ideje, već kao nešto što mi se stalno potvrđivalo u praksi.

Mnogo toga mi se čak dosta dramatično potvrđivalo u ovom periodu sa „koronom“.

Ne dramatično kod mene, ja već jesam odavno u nekoj zoni blizu Ravnoteže, u pitanju mi je bilo slaganje finesa.

Ali jeste dramatično posebno kod dve osobe iz bližeg okruženja.

Kod kojih ili sa kojima izbliza pratim(o) dešavanja posebno na unutrašnjem planu.

E sad…!

Tačno je da nemam CELOVIT SPASONOSNI OBRAZAC…

Ali, kao što rekoh – odgovrno tvrdim DA GA NIKO NA ZEMLJI NEMA, da nije bilo u poznatoj nam istoriji nikoga sa takvim celovitim rešenjem/modelom.

6. Tu smo – gde smo…!

Već sam „upozorio“ da su sa „koronom“ krenula velika, presudna planetarna „TUMBANJA“.

Da će se sve jasnije pokazivati da 2020. godina JESTE godina Velikog preokreta.

Što takvi preokreti ne idu po „slatkastim“  scenarijima iz iluzornih duhovnh dela – druga je priča.

Pa šta mislite, DA ĆE SE KPZ-MATRIKS SLOMITI NAŠIM LEPRŠAVIM UZLETIMA U NEKAKVU VIŠU DIMENZIJU?!

KO DA UZLETI U VIŠI NIVO POSTOJANJA?!

PROGRAMIRANO ČOVEČANSTVO?!

KOJE KPZ-ILUZIJU-MATRIKS DOŽIVLJAVA KAO NAJREALISTIČNIJU REALNOST?!

PA TAKVO OČEKIVANJE JE TOLIKO SMEŠNO I NAIVNO, DA SE GRANIČI SA (DUHOVNOM) GLUPOŠĆU!

BIĆE JOŠ, I TEK – TEŠKIH DEŠAVANJA I TUMBANJA!

Što mi veštije budemo u svemu tome plivali – biće nam lakše, ali, tu je ključna ZAČKOLJICA!

TU SMO – GDE SMO!

Svako od nas!

ONO ŠTO SMO DO SADA „ZARADILI“ U SVOJIM INTERESOVANJIMA ZA DUHOVNOST, U SVOJIM PRAKTIČNIM POKUŠAJIMA, U NEKIM „ISPROFILISANIM“ MODELIMA, NAZORIMA, ORIJENTIRIMA  – TO JE „KAPITAL“ SA KOJIM DOČEKUJEMO NADOLAZEĆA DEŠAVANJA.

Kasno je sada za neka nova učenja, za eksperimentisanja, za nedoumice…

Tj. nikada nije kasno, ali – jaki „talasi“ gruvaće nas tako strašno, da tu neće biti dovoljno manevarskog prostora za NEKE „LAGANICA“-DUHOVNE ZANIMACIJE. Kao u nekim ranijim, mirnijim vremenima.

7. Ako bih izdvojio neke „akcente“…

Rekoh – izolovano, ispotrvđivale su mi se ideje koje sam ovde iznosio.

KAO NAČELNE.

Kako bi ko od njih slagao, ako bi mu tako što došlo, LIČNU SLAGALICU, zaista ne znam.

S obzirom na, kao što rekoh, tolike složenosti i toliko varijabli kod svakoga od nas.

Da ih samo najkraće nabrojim, a možda u sledećim tekstovima dam i šira PODSEĆANJA, te neka nova iskustva sa svakim od ovde izdvojenih kjučnih elemenata ili „stavki“.

I – Ravnoteža.

Ne da mi se sve rečeno o značaju Ravnoteže potvrdilo, nego mi postaje sve očiglednije DA ĆE SE BUDUĆA DEŠAVANJA NA SPOLJAŠNJE-UNUTRAŠNJEM PLANU (u smislu njihove interakcije) – KLJUČNO PRELAMATI NA PITANJU NE/RAVNOTEŽE.

Da će nas sve, sve ljude, pitanje Energije i energetike – najdublje protresati.

Kočiće se ljudi sa daljim ARČENJEM Energije, sa bavljenjem glupostima, dolaziće do blokada u vezi sa tim, itd.

Orijentaciona formula: pola dana u naprežućem režimu, polovina u opuštajućem.

Da li je to uopšte izvodljivo, kako, koliko izvodljivo u postojećim uslovima…?!

Sve su to pitanja onih nepredvidvljivih varijabli, nema tu univerzalnog odgovora.

II – Preispitivanja „u hodu“, u meri u kojoj nam je moguće, u meri u kojoj smo u njemu uvežbani.

Prosto zato da bismo i dalje određivali uzroke naših ličnih dešavanja i ispravno se postavljali prema njima.

Zapitanost, preispitivanja, promišljanja – nisam nešto posebno isticao, jednostavno sam tu orijentaciju, te postupke primenjivao pišući same tekstove.

Bilo je ovde na svakom koraku tih preispitivanja svega, od sebe/nas samih, života, duhovnosti, duhovnih dela (osobito „najpouzdanijih“, drevnih dela, itd.).

II – Jasno definisani ciljevi, kojima treba težiti.

Naravno, duhovno ispravni, DUHOVNO STRATEŠKI ciljevi, ne svakakve gluposti Matriks-hipnotisanih.

Već sam naglašavao da se tu može koristiti ponešto od tajnaških iskustava i metodologije.

III – U redu su neke metode u užem smislu, o kojima sam pisao.

Nepomično ležanje, tj. ležeće opuštanje.

Možda sat-dva, do tri sata dnevno, POSEBNO U ZAVISNOSTI OD INTEZITETA NAPREZANJA KOJIMA SMO IZLOŽENI, posebno na tzv. poslu.

Ovo je NEPOGREŠIV NAČIN da izbija iz podsvesti ili ko zna otkud „svašta nešto“ što se u bilo kakvim našim naprezanjima ili opuštanjima sa fokusom – POTISKUJE ILI DRŽI „ISPOD TEPIHA“.

„EKG“-metoda… Ona je za deo koji nam je istovremeno i suptilno naprezanje i opuštanje, a kao dominantno opuštanje.

Jer ne možemo mi primenjivati intenzivnije opuštanje pola dana.

IV – Televiziju, filmove, itd. eliminisati skoro pa sasvim ili bar svesti na minimum minimuma!

Spominjao sam – već godinama ne gledam televiziju, tj. tek ponekad poneko „parče“ neke emisije, i to – u prolazu.

Ne što mi je to neki umišljaj, već – ŠTO NE MOGU DUŽE DA PODNESEM TO STRUJANJE SLIKA!

Kompjuter i svakakva duhovna traženja… opet i njih svesti na sasvim razumnu meru.

POMISLITE DA ĆE VAM TO VREME DONETI VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI.

Upravo iz iskustva sa spomenutim dvema osobama – ja sam prvi put mogao da uočim koliko su mnogi ljudi daleko od dublje opuštenosti, između ostalog i zbog toga što opuštanje opsesivno vezuju za: TELEVIZIJU ILI KOMPJUTER.


Napomena

Napisano za fejsbuk-pokušaj u obrazovanju.

Ali se ovde odlično uklapa.

Dodatna napomena

U naslovu stoji srpski.

Stvar je ista u svim obrazovanjima na svetu.

Samo je negde blaža, „mekša“ varijanta Matriksa.

Pa je teže uočljiva.

foto-matriks 1

1.

Matriks – iluzorni svet, dakle, u našem slučaju – iluzorno obrazovanje.

Iluzorni svet, u kojem žive programirana bića.

Koja tu iluzornost doživljavaju kao PUNU REALNOST.

2.

Matriks se zasniva na programiranju.

Obrazovanje mu je ključna osnova.

Ključni mehanizam programiranja.

A po principu:

„Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste“.

Jer se to programiranje dešava u najvažnijim i najosetljivijim fazama razvoja svakog čoveka, od najranijeg detinjstva do punoletstva.

3, 4.

Sistem se zasniva na KONTROLI.

Kontrola – NA STRAHOVLADI.

Da bi se sve to ostvarilo: gomilaju se propisi i pravila.

Mora se ostvarivati KONTROLA „do sitnih crevaca“.

„Eklatantno“ uočljivo na primeru:

– „Pravilnika o ocenjivanju učenika“.

Od 13 kriterijuma u starom – do 44 kriterijuma u novom.

I svi se u sistemu, od Ministarstva do nastavnika, „prave blesavima“.

Kao da je to normalno, i kao da je to primenljivo!

Gomilanje pravila i propisa pojačava entropiju sistema.

UMESTO SVE VEĆEG REDA – SVE VEĆI HAOS!

SVE JAČE ISCRPLJIVANJE SVIH U SISTEMU!

I tako ukrug!

5.

Smisao celog ustrojstva Matriksa uopšte, ovde – našeg obrazovno:

– ENERGETSKO ISCRPLJIVANJE.

Svih aktera u Matriks-sistemu, a najviše – učenika i nastavnika.

Iscrpljuje sistem i sve one koji su u celoj sistemskoj hijerarhiji i brinu o njegovom opstanku.

Ali njih mi nije žao!

6.

Posledice prinudnih aktivnosti su, naizmenično, zavisno od situacije:

– stresovi, iscrpljenost, apatija, polu-depresija, intelektualno i psihološko slamanje, blokiranje, kreativna atrofija, ITD, ITD, ITD!

7.

Matriks-sistem stalno „puca po šavovima“.

Budući da je džungla-sistem, koji nikada ne može biti ni konzistentan, ni stabilan!

Poslednja „pucanja“: „nastava na daljinu“, „Desanka-problem“, „provale“ na prijemnim ispitima…

Ali se Matriks-sistem stalno, kao mačka, „dočeka na noge“.

Oni koji vode sistem – lako se snađu da „zamažu“ naprsline.

Zahvaljujući tome što su/smo svi programirani i zavisimo od tog sistema.

8.

U Matriks-obrazovanju sve je iluzorno.

„FAZON“ je u sledećem:

– SVI U SISTEMU SU VEĆ PROŠLI „DREŠ“ PROGRAMIRANJA.

– PROŠAVŠI TU „OBUKU“ – ONI U ILUZIJAMA VIDE REALNOST!

– TE IM NIKAKO NE MOŽEŠ DOKAZATI ILUZORNOST!

U ovom slučaju – ILUZORNOST obrazovanja i obrazovno-vaspitnih TZV. postignuća.

Možeš potezati DOKAZE oštre kao škriljce! UZALUD!

Sve dok sami ne reše da PROGLEDAJU!

Da vide iluzornost.

9.

TEK IOLE SVESN(IJ)IMA JE JEZIVO I STRAŠNO U OVAKVOM SISTEMU.

Nesvesni, „USPAVANI“, igraju igru Matriks-obrazovanja.

Imaju doživljaj PUNOG ISPUNJENJA U NJEMU.

Imaju iluzorni doživljaj profesionalnog samoostvarenja.

Iluzorni doživljaj plemenitog i korisnog delovanja na mlade.

Doživljaj „izvođenja na put“ generacija i generacija mladih.

A što je to put koji vodi u intelektualno-psihološki sunovrat… Ko te pita?!

I njima je „sve lijepo“! Ufurali su se u svoju veliku obrazovnu ulogu!

Svesn(ij)i se moraju u Matriks-sistemu osećati kao tarot-Lude.

Jasno kao na dlanu vide o čemu se radi.

Moraju da igraju igru Sistema. Jer je Matriks tako podešen da im opstanak zavisi od plate koju dobijaju SLUŽEĆI SISTEMU. A Matriks im takođe ne dozvoljava ISKORAK ka nekoj slobodnijoj varijanti dobijanja novca.

A Sistem ne mogu da menjaju, ne mogu sami.

Te ispadaju kao NEUKLOPLJENI, NEPRILAGOĐENI.

KAO DA ONI IMAJU PROBLEM!

A NE ONI KOJI NISU NI SVESNI MATRIKS-OBRAZOVANJA!


1.

Imate li duhovnjaka (duhovnjake) ili metafizičara čiji ste poklonik ili sledbenik?

Kojem verujete.

Čije ideje smatrate ovaploćenjem Istine.

Čije savete sledite.

Čiju tzv. duhovnu praksu primenjujete.

Kojeg smatrate duhovnim uzorom.

2.

Tu je set složenih, ali i izuzetno bitnih za duhovnost/metafiziku pitanja.

Da malo „izbliza“ osmotrimo proces prenošenja i/ili usvajanja ideja?

Verovatno primećujete: to je opšte pitanje.

Ne posebno pitanje prenošenja i usvajanja ideja iz duhovnosti/metafizike.

Sa kojom oblašću se ovde povezujemo?

Naravno, sa OBRAZOVANJEM, tj. sa pedagogijom.

Jer je to oblast ili nauka koje se bave „trasferom“ ideja.

Možda niste ni stigli, zbog sveprožimajućih duhovnih stereotipa, da uočite duhovnu „naivnost do neba“?

Dovoljno je da je neko postigao visok duhovni nivo (a tek to je da se stavi „pod znak pitanja“!) i –  čim on „zine“ da priča svoje priče: imate proces DUHOVNOG PODUČAVANJA?

Kao da je za podučavanje, za prenošenje ideja – dovoljno da se raspričate o onome što znate?

Kao da vam nije potrebno poznavanje pedagoških ili pedagoško-psiholoških principa?

Načelno…

Da li pedagogija sadrži ispravne principe, dobre ideje, da li je „krcata“ ispravnim znanjima, da li je to poštovanja dostojna nauka?

Naravno da nije, naravno da to nije nijedna nauka na Zemlji! Zašto, kako…? Već smo delimično objašnjavali, da sada „ne skrećemo s puta“…

Dakle, ima i u pedagogiji/obrazovanju dobrih i ispravnih ideja, saznanja, istraživanja. Ima ih u manjem broju, ali – ima ih, i možemo se na one dobre osloniti u ovom promišljanju pitanja prenošenja znanja u okviru duhovnosti/metafizike.

3.

Uzmimo poznatu, tipičnu sitaciju…

Poznati, priznati duhovnjak, recimo – duhovnjak koji je postigao neki viši duhovni nivo…

Ko je bar u izvesnoj meri nekakav duhovni učitelj ili vođa.

Od savremenih, koji su mi, onako usput, poznati, da navedem: Muđija, Mohanđija, Sadgurua, D. Ajka (mada je on u nekoj drugoj „priči“, ali suštinski ovde spada), B. Liptona, S. N. Lazareva…

Takav duhovni učitelj je „u posedu“ nekih ideja, nekih tzv. istina.

O čoveku, o duhovnosti, o rastu svesti, o čovečanstvu, o kosmosu, možda o Biću i/ili Bogu, itd.

On želi da drugima prenese te ideje. Zašto?

Pretpostavljamo – zato, da bi drugi imali više ispravnog znanja, tačnije – DA BI IMALI VIŠE ZNANJA KOJE SE NJEMU (tom duhovnom autoritetu) ČINI ISPRAVNIM.

Da bi drugi shvatali sebe, druge ljude, život na Zemlji…

Da bi sledili njegove (Autoriteta) savete i napredovali u svesti, u duhu…

Da bi primenjivali tzv. duhovnu praksu, koja je njih same dovela do tog duhovnog nivoa.

I šta taj pretpostavljeni/zamišljeni duhovni učitelj/vođa radi?

IZLAŽE svoje ideje!

Manjem broju ljudi, ili svojih učenika.

Ili nekom širem skupu, ukoliko je već stekao veći duhovni „renome“ (npr. Muđi, Ajk, Lazarev).

4.

Da ovde zaobiđemo pitanje koje mora posebno da se razmotri.

Kakav je stav takvog učitelja/duhovnjaka prema znanju koje ima i koje izlaže?

„Kakav je stav“, makar implicitno, tj. koji makar indirektno uočavamo iz samih njegovih izlaganja?

Ne znam nijednog od njih koji se ne postavlja kao da ima znanje.

DA ZNA!

Da ima, uglavnom ili najvećim delom konačna znanja i konačna rešenja.

Ali, ostavimo po strani to, da vidimo kako ide proces prenošenja i/ili prijema ideja.

5.

Duhovni autoritet, dakle, izlaže svoje ideje.

„Uživo“.

A u naše doba to „uživo“ biva i preko internet-snimaka.

Suštinski… da li ima razlike između tog „uživo“ i njegovog pisanja, zapisano izloženih ideja?

Kada vi, u ovom drugom slučaju, kod kuće ČITATE njegove ideje.

Možda suštinski nema?

Neko vam iskazuje ili zapisuje svoje ideje.

Vi ih slušate ili čitate.

Zar suštinski proces izlaganja i prijema nije isti?

Zar čak ovaj drugi nema i neke prednosti?

Možete da prekinete kad hoćete, da nastavite kad hoćete, da se vratite na već pročitano…

E, ali zar nije tamo prednost „ŽIVO PRISUSTVO“ duhovnog autoriteta?

Kao „koncert uživo“?

Možda „AURA“ kojom zrači, ozračuje prisutne, možda ih njegov duh nadahnjuje, prožima?

Da li ZAISTA duhovni autoritet deluje svojim prisustvom? Da li verujete u to?

Možda da, možda ne! TO NIKO NE ZNA!

Možemo mi da umišljamo što poželimo, ili SVE ŠTO NAM SE SUGERIŠE.

Ili možemo da podlegnemo KOLEKTIVNOM PLACEBU.

Ne verujete?

Pa… manja je verovatnoća da verujete da neko snagom SVOG DUHA/SVESTI može da baci takoreći u kolektivni trans publiku. Kao kod Muđija – da svi u publici počnu skupa da se smeju ili da plaču (u narodu se kaže – „k’o lud na brašno“).

Još dodatno da sve to izazove neko čija je ta snaga duha „pod znakom pitanja“?

Zašto „pod znakom pitanja“? Pa – možemo li IOLE POUZDANIJE DA JE PROVERIMO?

Ili možda znate za načine pouzdanije provere?

6.

Da li um svakoga od nas isto funkcioniše?

Isto shvata ideje koje mu dolaze „spolja“?

Da li nakon određenog vremena svi imamo iste procese koji se dešavaju sa tim idejama?

7.

Da uzmemo najpre nivo SHVATANJA.

Duhovni autoritet izlaže svoje ideje.

Ako bismo nakon njegovog „satsanga“ ili izlaganja, predavanja, izdvojili nekoliko osoba…

Pa pažljivim individualnim ispitivanjem nastojali da uočimo: kako su shvaćene ideje koje su čuli…

Šta mislite, kakvi bi bili rezultati?

U ovom delu se možemo pozvati na rezultate i dobra znanja iz pedagogije, tj. iz pedagoške psihologije, iz njihovih istraživanja.

REZULTAZI BI BILI VRLO RAZNOLIKI.

Što su sadržaji apstraktniji – to je raspon raznolikosti shvatanja veći!

Uostalom, da li ovde i treba da se pozivamo na naučna istraživanja?

Zar ovo nisu „stvari“ koje iskustveno bar pretpostavljamo i bez tih istraživanja?

8.

KAKO BI DUHOVNI AUTORITET TO MOGAO DA UTVRDI?

Kada bi hteo.

Kada bi to smatrao bitnim: kakav je trenutni „odjek“ njegovog izlaganja.

INTENZIVNIM DIJALOGOM. U TOKU SAMOG IZLAGANJA.

Jer tek u tom slučaju on bi imao stalnu povratnu informaciju o realnom „ne-protoku ideja“.

Iole veštiji ili empatičniji nastavnik to zna i tako i radi.

Ne priča monološki-„autistično“ svoju priču, ne „tandrče“ „k’o pokvarena ploča“, već stalnim pitanjima nastoji da utvrdi kakav je prijem ideja kod slušalaca-učenika.

Veštijem nastavniku ni to nije potrebno, on po „facijalnoj ekspresiji“ i „sitnim“ reakcijama to uveliko primećuje.

U tom slučaju Autoritet bi se navikao da stalno „OSLUŠKUJE“ ljude kojima nešto izlaže.

Da li ste imali prilike da uočite kako, dok nešto govorite, to nema pravog odjeka kod sagovornika?

Da vas sluša iz pristojnosti. A kada nešto progovori, o onome što ste vi pričali – vi jasno osećate da vas nije razumeo najbolje?

Pretpostavljam da su svi imali takve situacije i da im je jasno o čemu se ovde radi.

Na koje činjenice se duhovni autoriteti u ovakvim slučajevima oslanjaju?

A) Došli su da ga slušaju ljudi koji su zaniteresovani za njegove ideje, tj. za duhovnost.

B) Radi se o velikim istinama/idejama koje su pristupačne svakome.

Zar mislite da su ove dve činjenice GARANCIJA da će ljudi zaista shvatati ono što čuju?

A i ako shvate, kako li je to shvaćeno?

9.

U ovom smislu postoji jedna RETKO ZANIMLJIVA SCENA iz drevnih podvaldžijskih duhovnih dela… Tj. u pitanju je „kontroverzno“ delo za koje je pitanje da li uopšte i spada u drevna dela. U podvaldžijska – nesporno.

Ali, prizanjem, scena je odlična! I vrlo realistična.

Isus/Imanuel („Knjiga o Imanuelu“) u jednoj situaciji se skoro bukvalno razbesneo na učenike.

Radi se (zaista nisam zaludan da tražim sam taj opis u tom delu, da bih ga citirao) o tome da je neko od učenika izrekao nešto čime je pokazao da neke Imauelove ideje nije dobro razumeo.

Onda se Imanuel razvikao, u smislu: „Bednici, kako vi mislite da drugima prenosite moje ideje koje niste ni razumeli?!“.

Zašto se Zvanični Isus u „Novom zavetu“ izražava često u tzv. parabolama, konkretnim pričama koje nose apstraktnije značenje?

Jasno je – da bi asptraktnije ideje približio i učenicima i ljudima koji žele da ga slede.

Da li mislite da se time problem rešava?

Svakako, delimično je to u redu, jeste donekle ovo način da se nekome neka ideja približi.

Međutim, da li je ovo onako „kompletan“ način kao što se, podrazumevano, misli u „Novom zavetu“? I šire, u svim slučajevima u kojima se duhovni autoritet oslanja na izlaganje kao način „transfera“ ideja?

Zar ne uočavamo da tu „nešto ne štima“?

(Uzgredno pitanje…

Isusove ideje su danas „boza“ i za srednjoškolce.

A on ih je „zaodevao“ u parabole, da bi ih približio tadašnjim ljudima/učenicima.

Koliko je normalno da se sa našim današnjim nivoom shvatanja, upravljamo po idejama koje su davane ljudima koji su ih tada jedva shvatali ili ih shvatali kao vrhunsku mudrost?)

10.

Dakle, to je bio nivo SHVATANJA.

A nivo USVAJANJA.

Da li razumete razliku?

Jedno je kad čujete neke ideje, pa ih shvatite ili ne.

Drugo je kad te ideje, naravno, uslov je da ste ih shvatili, prihvatate kao deo svojih nazora.

Prihvatate kao svoje „istine“. Usvajate.

Kako to da utvrdimo?

Proverimo onih nekoliko pretpostavljenih osoba sa izlaganja Autoriteta.

Proverimo ih nakon mesec dana, nakon godinu dana, 2-3 godine.

Napravimo jedan psihološko-spoznajni „snimak“.

Kakve rezultate očekujete?

Naravno, situcija je komplikovana.

Sadrži preplet mnoštva faktora.

Teško je apstrahovati čist „destilat“ ideja baš sa tog posmatranog izlaganja Autoriteta.

Ako „prizovemo“ u pomoć istražvanja iz pedagogije (rekoh – suštinski ovo je njen teren) – rezultati su poražavajući.

Usvajanje tuđih ideja je nezamislivo komplikovanije od onoga što zamišljamo.

Ili od naivne predstave koju o tome imamo.

A TA NAIVNA PREDSTAVA JE, ETO, I U TEMELJIMA SVIH DREVNIH DUHOVNIH DELA. U slučajevima u kojima se makar indirektno prikazuje prenošenje ideja nekog duhovnog učitelja učenicima ili zainteresovanima.

Već smo spomenuli Isusa i „Novi zavet“.

Zar to nije naivnost „do neba“?!

On izlaže načela svog učenja.

Učenici te ideje, tobože, upijaju „kao sunđeri“.

I SPOSOBNI SU DA IH NAKON NJEGOVE SMRTI DALJE PRENOSE KAO SVOJE (tj. kao usvojene).

Da i ne govorimo o tome da ih izvestan broj godina (možda i decenija) nakon njegove smrti VERNO beleže!

11.

Ali, to je bilo samo JEDNO izlaganje jednog Autoriteta?

Možda spadate u one koji ne slede JEDAN duhovni/metafizički autoritet?

Možda redom čitate/slušate ono što izaberete?

Pa birate ideje koje vam se dopadnu.

Kao pčela koja ide sa cveta na cvet, sakupljaći nektar.

(I ja sam tako mislio i koristio nekada tu metaforu.)

Dobro… A KOJIM PRAVCEM SE PRITOM KREĆETE?

Kako birate „cvetove“ na koje ćete „sleteti“?

Posebno je ovo pitanje značajno u naše doba, u doba interneta i tolikih jutjub-snimaka, tolikih pdf-knjiga…

Imate dostupnost svemu što od tih sadržaja poželite.

ALI PRITOM I GRATIS-DŽUNGLU!

Ići kroz džunglu kao pčela…?

Pre tu ide metafora-fraza: „IĆI K’O MUŠICA BEZ GLAVE“!

Pa čak i da napravite nekakav red u onome što ćete čitati ili pratiti…

Opet su to mora informacija.

Eno hrvatskog sajta na kojem su postavljeni neki moji tekstovi, „Val“…

„Kasiopejske transkripte“.

Recimo da se za njih opredelite, kao što se, očito, vlasnik sajta opredelio.

Tu se nižu hiljade strana!

I hajde da vi „kao pčela“ sakupljate „nektar“ ideja u toj šumi?

I možda vi pritom pređete „kilometre“ i „kilometre“…

Ili gigabajte tih sadržaja…

A šta ako tek tu i tamo naiđete na poneku ideju koja vam deluje prihvatljivo?

Ne suočavate li se onda sa pitanjem efektivnosti uloženog vremena i energije?

12.

„OBRNI-OKRENI“…! ZAR NE VIDIMO DA TU „NEŠTO NE ŠTIMA“?!

ODNOSNO, DA JE STVAR U NEČEM DRUGOM?!

U nečemu što je skoro pa daleko od svih ovih DOSADAŠNJIH PREDSTAVA o duhovnosti i o DUHOVNOM UČITELJSTVU?

Da li se to i vama čini?

Meni je MNOGO VIŠE od toga da mi se čini!

Meni su ove činjenice jasne, očigledne kao dan.

Kao što rekoh – možda zato što sam u poziciji da na ovom terenu povezujem i znanja, iskustva iz obrazovanja/pedagogije, i iz duhovnosti/metafizike.

A, valjda smo videli u naznakama – ovo je suštinski teren obrazovanja/pedagogije?

Zar, uostalom, i sam klišejski naziv duhovne „titule“ ne upućuje na tu činjnicu: „duhovni UČITELJ“?

13.

Prvi princip!

Možemo li mi bez tuđih ideja? (U smislu u kojem je ovde objašnjeno.)

Deluje kao očigledno da ne možemo?

Pa ne može svako od nas od trenutaka prve svesnosti da iznova lično dolazi do svih duhovnih ideja.

Dakle, normalno je da se upoznajemo sa tuđim idejama.

Ostavimo po strani pitanje „metodologije“ koju pritom koristimo („pčela sa cveta na cvet“, „mušica bez glave“, tumaranje kroz džunglu-internet, privrženost jednom autoru, itd.).

14.

Drugi princip.

Valjda smo već uočili… ili bar naznačili…?

Beskrajnu raznolikost svih nas.

Beskrajna složenost, povezana sa tim, naglašavana je i pokazivana ranije (ovde na blogu).

Šta presek ova dva svojstva znači?

Naše ideje su NAŠE!

Tuđe ideje su TUĐE!

Naizgled nesuvislo mudrovanje?

Uz prethodna dva svojstva – ne deluje li KAO NORMALNO JE DA NEMA (suštinskog) USVAJANJA TUĐIH IDEJA?

Da li vam ovaj princip normalnosti deluje normalno?

Možda teško, u moru svih stereotipa kojima smo i u okviru duhovnosti/metafizike zatrpani?

Pa šta ispada kao najnormalnije do sada kroz istoriju duhovnosti/metafizike?

Da neko ili neki imaju dobre ideje, ili ideje koje otkrivaju istinu ili Istinu.

Da nam oni prenose te ideje.

Da ih mi usvajamo.

Usvojivši ih – I MI BIVAMO ISPUNJENI ISTINOM?

ZAISTA?!

A JESTE LI, AKO SE „VLADATE“ PO OVOM PRINCIPU, UOČILI ŠTA VAM JE I KOLIKO BOLJE U LIČNOM FUNKCIONISANJU I UOPŠTE U ŽIVOTU SA SVIM TIM USVOJENIM „BLAGOM“?!

Ako ste uopšte i mogli da ga usvojite onako kako se to zamišlja?!

15.

Treći princip!

ZAR NE DELUJE KAO NORMALNIJE…?

Da ono, što nazivamo usvajanjem tuđih ideja…

Bude TEK SAMO PODUDARNOST naših nazora sa autorovim?

Ili: podudarnost nekih naših i nekih njegovih ideja?

Ili njegovo „buđenje“ naših ideja/nazora, „TIK“ do kojih smo i sami bili? U smislu u kojem slutimo neki stav/odgovor na neko pitanje koje nas muči, ali nam još nije najjasniji, ono što pročitamo („tuđe ideje“), tu jasnoću nam aktiviraju.

Da li vam ovo deluje kao normalno, kao „normalnija“ normalnost od one prethodne?

Ali – veštiji autori mogu na lepši, precizniji, potpuniji način, od nas, da iskažu te ideje?

To je druga stvar: ako mi prihvatamo NJEGOVE/NJIHOVE iskaze, formulacije tih ideja, NJIHOVA ŠIRA OBJAŠNJENJA.

Valjda je očigledno da je to „druga stvar“ u odnosu na usvajanje tuđih ideja?

16.

Četvrti princip!

Možda i najbitniji?

Ali, kako je nemoguć bez prethodnih, možda nije „zapelo“ da ga izdvajamo.

Sa čime se pojam duhovnosti/metafizike uglavnom povezuje?

Posebno kod onih koji i nisu nešto zainteresovani za njih.

Zar vam se ne čini: sa najvišim apstrakcijama, sa najneodređenijim temama i sadržajima?

Bivanje, Postojanje, tajne kosmosa (ne u fizičkom smislu), tajne čoveka, tajna istorija, duh, itd.

Zar vam se ne čini da se u retko kojim oblastima ili temama (izuzev filozofije, koja ima veze sa metafizikom) može maltene pričati sve i svašta, s vezom ili takoreći bez veze, a da to ispada kao kakva-takva mudrost?

„Spojiti se sa Bićem“, „steći kosmičku svest“, „Iluminati postavili Vučića“, „Vlada iz senke stvorila coronavirus“, „uskoro će nas čipovati preko vakcina“, itd, itd, itd.

A šta ako je sve to istina?

Može da bude istina.

Ali – KO MOŽE DA DOKAŽE DA JESTE ISTINA?!

Dakle, može i da ne bude istina!

Pa ako je tako, zar nije mudrije reći: možda je to istina, a možda su mahinacije i zamajavanja?

I ZAR NIJE MUDRIJE PRESTATI BAVITI SE TAKVIM „STVARIMA“?

ZAR NIJE MUDRIJE POZABAVITI SE SOBOM?!

SVOJIM KONKRETNIM PROBLEMIMA!?

PROBLEMIMA SVOG ŽIVOTA?!

ZAR NISTE/NISMO TEK TU NA SVOM TERENU?!

17.

PA ZAR TA PODVALA NIJE (sledeća) GLUPOST „DO NEBA“?!

Na svakom koraku vas guše i dave problemi i problemi!

Spotičete se o njih na svakom koraku!

ILI IH MOŽDA UOPŠTE NEMATE?!

MOŽDA STE U NIRVANI?!

TEK U TO NE MOGU DA POVERUJEM!

Upadate na svakom koraku u sluđujete procedure!

U mehanizme debilizatorskih sistema!

Koji su tu da bi vas/nas mleli kao pšenicu!

Stojite, na primer, pred bankom ili bilo kojom ustanovom  u 30-ak metara dugom redu, na suncu…

I pitate se, kao mali Vudi Alen, da li se svemir širi, kako se spojiti sa Bićem, kako uskočiti u „kosmičku svest“, da li će nas Iluminati čipovati, itd?

JE L’ VAM TO LIČI NA NORMALNO RAZMIŠLJANJE I NORMALNO INTERESOVANJE ZA DUHOVNOST/METAFIZIKU?!

JE L’ VAM DELUJE DA SU VAM PRITOM DUHOVNOST/METAFIZIKA OD BILO KAKVE POMOĆI?!

18.

Malo se udaljismo sa širim objašnjenjem…

Dakle, četvrti princip!

ZAR NIJE KORISNIJE DA NAM DOBRE IDEJE IZ DUHOVNOSTI/METAFIZIKE BUDU SAMO ALATI, ORIJENTIRI, POMOĆ –  KOJE TEK TREBA DA PRIMENIMO U SOPSTVENOJ ZAPITANOSTI I PROMIŠLJANJU NAŠE KONKRENE SITUACIJE?!

Ličnih: psihofizičkih problema, problema u funkcionisanju, problema odnosa prema drugima, problema raznih vidova Zlotvorskih iscrpljivanja, a preko konkretizovanih mehanizama sistema, itd, itd, itd.

Pa u pitanjima: kako se postaviti prema svemu tome, kako sa svim tim izaći na kraj, kako početi menjati postojeću poziciju na bolje, itd, itd, itd.

Šta vas, uz sve te često i nepodnošljive terete (moram pomalo vulgarno da se izrazim, izuzetno samo ovde) – „ZABOLE UVO“ za pitanja Postojanja, Univerzuma, Bića, Iluminata, „teorije zavera“, „kosmičke svesti“, itd?!


1.

Čuli ste za ovaj naziv?

U oblasti obrazovanja, u „doba korone“.

„Na daljinu“ ili „onlajn“.

2.

Klasična učionica?

Učenici sede u učionici, nastavnik im prenosi znanje.

Klasično duhovno prenošenje znanja ili mudrosti?

Slično, čak isto.

Tzv. duhovni učitelj priča priče skupu zainteresovanih.

Manjem ili većem skupu.

Eno vam Muđijevih tzv. satsanga.

Zar to nije isti obrazac ili paradigma?

3.

Neko ima znanje/mudrost.

On ih pričom prenosi drugima.

Drugi slušaju, slušajući usvajaju.

„Upijaju kao sunđeri“.

4.

„Nastava na daljinu“?

Da li se tu nešto menja?

Deluje „obećavajuće“?

Jer je vezano za novu tehnologiju.

Za one koji ne znaju – ISTI OBRAZAC!

„U dlaku“ isti!

Samo što se prenošenje znanja odvija „onlajn“.

Putem ovih savremenih tehnologija.

5.

A knjige, tekstovi, te ove savremene forme zapisanih ideja?

Pa… i oni spadaju „u isti koš“!

U isti obrazac prenošenja ideja.

Neko ima ideje.

Zapiše ih.

Neko drugi čita te ideje.

Pretpostavlja se: USVAJA IH.

6.

DA LI MISLITE DA JE TO NORMALNO?!

DA JE TO PRAVI NAČIN PODUČAVANJA?!

Jeste to način koji nam je poznat „od pamtiveka“.

Da li ta činjenica znači da je takav obrazac u redu?

„Od pamtiveka“, dakle – PROVERENO!

7.

Taj obrazac ćemo tek preispitati!

Ovako sam priču započeo da bih naglasio…

OVDE NEĆEMO IMATI TAJ OBRAZAC.

„Nećemo imati“ – ako mi pođe za rukom da ga u seriji tekstova realizujem.

Iskušenja i tumbanja su veći nego ikada.

Zato i ne garantujem.

A mislim da je koncept koji mi je pao na pamet – ODLIČAN.

8.

Onaj ko prenosi znanje…

Postavlja se, shvataju ga…

Kao nekoga KO IMA ZNANJE.

PROVERENO, NESPORNO ZNANJE!

Ključne reči/etikete nastavnika u školama:

„JA ZNAM!“.

ONAJ KO ZNA – NE PITA SE!

Tj. ne preispituje znanje.

ONAJ KO ZNA – NE SUMNJA!

JEDNOSTAVNO: ON IMA ZNANJE!

Em mu drago, jer MISLI da ima znanje!

Em mu drago, jer zna da ga drugi doživljavaju kao (pre)nosioca znanja.

Nije to sasvim netačno!

Ali tek daleko od toga da je sasvim tačno!

Videćemo već…!

9.

Ovaj pokušaj…

Metafizika/duhovnost  „na daljinu“…

Treba da proizilazi iz spoja…

Najboljeg što znam i probao sam…

Iz pedagogije…

Najboljeg što znam i probao sam…

Iz metafizike/duhovnosti…

I inače – došao sam do toga da je rešenje u ovom spoju.

No, „o tom – potom“.

10.

U skladu sa novom paradigmom…

U obrazovnaju…

Koje još nema u praksi…

I nove paradigme…

Metafizike/duhovnosti…

Koju sam tek naznačivao ovde na blogu…

Biće i ovaj serijal tekstova.

Odnosno, ako mi pođe za rukom…

A u KPZ-zoni ništa sa sigurnošću …

Ne sme da se najavljuje.

Možda ovo bude uopšte moj novi stil.

11.

SUŠTINA ĆE BITI U TOME…

DA DAJEM PREDLOGE…

ZA ZAPITANOST…

ZA PREISPITIVANJE…

ZA KONTEMPLATIVNOST.

12.

Iznosiću, naravno, i svoje stavove.

Ali nije suština u njima.

Nije suština u znanju…

U iskustvu…

Koje možda i imam.

SUŠTINA NOVE PARADIGME…

I U OBRAZOVANJU…

I U DUHOVNOSTI/METAFIZICI…

U VEŠTINI NAVOĐENJA NA ZAPITANOST.

Na OTKRIĆE sopstvenih stavova.

Na njihovo jasnije „profilisanje“.

Definisanje.

13.

U TOM SMISLU će ovo biti…

Duhovnost/metafizika: „nastava na daljinu“.


Zabluda br. 2

Veći duhovni rast, veća duhovna moć – stiču se i izgrađuju samo van Mase, van „ralja“ Mase.

U bilo kojoj vrsti udaljenosti od nje: manastir, ašram, neka individualna izolacija, itd.

 

U stvari…!

Tačno je da je pritisak Mase na one koji su duhovno usmereni – jak. Što se o većim duhovnim aspiracijama i potencijalima radi – to je pritisak jači, do granica nepodnošljivog.

I suprotno: oni koji su sa slabijim duhovnim potenicijalima utapaju se u Masu i BAŠ TIME dobijaju stabilnost i snagu.

I razumljivo je, opravdano, ako neko pobegne iz Mase, od radnog mesta, od porodice, društva… jer mu postane nepodnošljivo.

Lakše je van Mase u duhovnim težnjama.

ALI SE TAMO NE MOŽE POSTIĆI NAJVEĆA DUHOVNA MOĆ!

Može značajna, ALI NE I NAJVEĆA,ona koja se pripisuje prosvetljenima, velikim duhovnim vođama, itd.

Pobegnete iz najžešće bitke, junačite se na prazno i – smatrate se najvećim junakom?!

Ako ste zaista postigli najveću duhovnu moć – ONDA VAM MASA NE MOŽE NIŠTA!

Onda vi možete da živite najnormalnije u Masi, uz sve obaveze koje život u Masi (društvu) podrazumeva i – duhovna snaga vam je neokrnjena, ona vas štiti. Tačnije: upravo ta moć vam donosi najpovoljnije uslove, ta moć sama po sebi preobražava uslove u kojima ste, tako, da vam idu na ruku i pritiske Mase maksimalno „amortizuju“, čak sasvim potiru.

U tom slučaju vi možete, po potrebi, i da budete u Masi i van nje, u oba slučaja ostajete postojano duhovno snažni. I ta stalna fluktuacija je ideal: neko vreme, koji dan/mesec van Mase, neko vreme, koji dan/mesec u Masi. A ne potpuna izolacija.

U slučaju opisane duhovne zablude – vaša duhovna moć zavisi od izolacije: ako ste u izolaciji – imate moć, ako ste u Masi – nemate je.

Jeste STRAŠNO TEŠKO, „nemoguća misija“ – živeti u Masi i biti duhovno jak.

Ali, da se onda ne lažemo! Nazovimo stvari pravim imenima!


     Zabluda br. 1

     Ključni u duhovnosti su ispravan: idejni stav, nazor, koncept, teorija, znanje, itd.

     U stvari…!

     Nisu oni nebitni, ali…!

     Ključna je BRIGA O ENERGIJI, O ENERGETICI, O RAVNOTEŽI KAO BALANSU ENERGIJE!

     Bez njih: ispravan stav nazor, koncept, teorija, znanje, itd, POTPUNO SU NAM BEZVREDNI.

     „Mrtav kapital“!


1.

Rekoh ranije, nedavno…

„Korona“ svakako jeste…

Početak.

Nekih dešavanja…

Koja vode raspetljavanju…

Planetarne Scene.

Da li nužno ka poželjnom…

Za nas…

I šta je to…

Poželjno za nas…

Pojedinačno…

Posebna su pitanja…

Videćemo već…

I videćemo još…

2.

To ne znači…

Da je sve već lakše…

Da već jasno uplovljujemo…

U neki Novi svet…

Sve je još teško…

Preterano teško…

I još, TEK idu reakcije…

Gosodara/Zlotvora.

Njihove…

Ili naše, ljudi, na promene…

Ko to zna…

Ali sasvim sigurno…

Proces je pokrenut.

Što ga trenutno ne očitavamo…

Kao po nas povoljnog…

Ne znači…

Da nije dobar.

Tj. RAZVOJNI.

3.

Slabljenje Mase.

Stada.

Svesti i energija Mase.

Dubinsko olakšanje.

Prvi počeci.

To znači…

I slabljenje pritisaka…

Na one koji nisu…

U Masi…

U smislu integrisanosti.

Stopljenosti.

A fizički u Masi…

Mora se biti.

Ovako ili onako.

Bliže ili dalje.

4.

UPRAVO…

Sa tim slabljenem Mase…

Počela su da mi dolaze…

Razna raspetljavanja.

U raznim pitanjima…

O kojima je ovde bilo reči.

U finesama.

Ali i jedno novo…

A BAŠ KLJUČNO!

I usuđujem se da kažem…

Elemenat („peti“)…

Koji je nedostajao svima…

Koji su do sada…

Bivali, tragali, umišljali…

U okviru duhovnosti.

Ili metafizike.

Preširoka…

Prekomplikovana priča…

Da sada to pokazujem…

Dokazujem…

Hologramski „hodom“…

Biće ona već…

Osvetljavana šire…

Potpunije.

5.

Taj novi ključ…

Daleko od atraktivnosti…

Onoga što mnogi…

Duhovno zainteresovani…

Vide kao ključ-atrakciju…

Senzaciju…

A u stvari…

Taj „peti elemenat“…

U organizaciji naše pažnje…

Mišljenja…

Težnji…

Vladanja Energijom…

Energetikom…

Toliko je presudan…

Da je teško opisati.

6.

Ravnoteža.

Kao pomirenost dualnosti…

Naprezanja.

Opuštanja.

Približna proporcionalnost.

O tome sam stalno pisao.

Ovde.

Stalno naglašavao.

I stalno mi se to…

I potvrđuje.

Novina…

Ravnoteža – DA!

Ali u preseku…

Još jedne linije dualnosti.

7.

Tu liniju…

K. G. Jung…

Označio je kao…

BIVANJE…

I SMISAO…

Toliko prosto…

Čak deluje…

Glupavo…

A toliko…

KLJUČNO!

„Pada“ se…

Na Neravnoteži…

Angažovanje…

Naprezanje…

A KOLIKO SE TEK „PADA“!

NA NERAVNOTEŽI…

BIVANJA…

I SMISLA!

Pritom obe linije…

Ne-Ravnoteže…

Ukrštaju se…

Prepliću…

Međusobno uslovljavaju.

A tek voditi računa…

O obema…

„Nemoguća misija“.

Ali, bar znamo…

Gde su nam ključevi!

Pa, ako težimo…

Svašta može da se desi!

8.

Za početak, elementarno…

BIVANJE…

Ne u smislu…

U kojem se ovim pojmom…

„Prolupavaju“…

Kao prostom igračkom zavitlavaju…

Istočnjački duhovnjaci…

I ne samo oni…

Čuveno Muđijevo:

– Samo otpusti…

– I budi!

Kako da ne…!

To su igračke…

Za dečurliju!

9.

Jung je bio…

Na odličnom tragu…

I prilično je primenjivao.

Ovu liniju Ravnoteže…

ALI…!

Nije imao u vidu…

Onu drugu liniju…

Sa energetikom…

A bez obe linije…

Ravnoteža nije kompletna.

NIJE RAVNOTEŽA!

10.

Dakle, BIVANJE!

Otprilike ovako…

Funkcionisanje…

U ovom svetu…

BEZ ZAPITANOSTI…

NAD SMISLOM.

NAD SMISLOM…

U VIŠEM SMISLU.

Radiš.

Deluješ.

Dišeš.

Živiš.

Sa isključenim centrom.

Za Više.

Za Smisao.

U jednom delu dana.

U jednom polu dualnosti.

11.

To je…

NUŽNOST UZEMLJENOSTI.

Već sam spominjao…

Visoko drveće.

Što više raste…

U veće visine…

To koren…

Mora dublje da mu ide…

U zemlju.

Inače…

Jasno je…

12.

U drugom polu…

Dualnosti…

SMISAO.

Zapitanost nad Smislom.

Traženje Smisla.

TEŽNJE PREMA SMISLU.

A to su ciljevi…

Koje treba…

U svojoj Viziji…

Da imamo…

Definišemo.

Bolji svet…

Svet Smisla.

13.

U zapitanosti nad Smislom…

Do čega dolazimo?!

Do onoga…

Čime sam, možda…

I započeo ovaj blog…

DOLAZIMO DO BESMISLA!

Tu, tako…

Tom zapitanošću…

Otkrivamo…

„Suštinski Besmisao“…

Zemaljski.

Otkrivamo…

Pre toga…

Ili paralelno…

Zemaljski metafizički…

Karantin…

Pakao…

Zatvor…!

Paradoksalno…

Ali duboko istinito!


1.

Da nastavim…

Istu temu.

Mada nadalje…

Izlaganje…

Ličiće na konfuziju.

Zbrda – zdola.

Po poglavljima.

2.

Jezik.

Kao izražavanje misli.

Mišljenje.

Ovo pisanje.

Već rekoh ranije…

Nisu ovo…

Eksperimenti.

Kao u pesništvu.

„Zaumna poezija“.

I tako dalje.

3.

Mišljenje.

Logika.

Novi.

Jezik.

Novi.

Za svet…

Novi.

Ovo ovde…

Odražava…

Te potrage.

4.

MENI JE SVE…

SVE JASNIJE!

Ako smem…

To da kažem.

A čini mi se…

Napokon…

Da smem.

5.

„Sve“…

Tj. ono što smatram bitnim.

I prioritetnim…

U svom vidokrugu…

6.

JASNIJE…!

Ne sasvim jasno!

Ne još…

Ali…!

Bliže jasnom…

Nego ikada pre.

7.

Dočarati drugima…

Tu su muke!

Biće muke…

Tj. sa te strane otud.

Odakle se čita…

Ovo ovde.

8.

No…

Ko bude strpljiv…

U praćenju…

Možda postupno…

Otkrije mu se…

Pogled na stvari…

Približan…

Onom pogledu…

Iz čije perspektive…

Sve ovo se iskazuje.

9.

Spominjao sam ranije…

Ko zna koliko još ranije…

Fraktalno mišljenje.

Bilo mi nejasno…

Tada.

Dosta jasno mi…

Sada.

Ono nije ovo…

Ovde što se ispisuje.

Ono vodi tonjenju…

Biće još o njemu…

10.

Spominjao sam ranije…

Ko zna koliko još ranije…

Hologramsko mišljenje.

Bilo mi nejasno…

Tada.

Ne baš – jasno mi…

Kao na dlanu…

Sada.

Ali…

Jeste mi dosta jasnije.

11.

E…!

O NJEMU SE RADI!

OVDE PRI PISANJU.

Treba mi još dosta…

Da ovladam njime…

A tek za onoga…

Ko sve ovo…

Pokušava da čita…

„Živ nisam“!

12.

Ali…

Ko sledi dobre impulse…

Ići će dalje…

U čitanju…

Ma koliko beslovesno…

Ovo pisanje delovalo.

12.

Iza konfuzije…

Ovakvog kazivanja…

Pisanja…

Jasnija nego do sada…

Slika stoji.

S ove strane.

Da ponovim…

JASNIJA…

NE – SASVIM JASNA!