28. априла 2020.
1.
Već sam ga obećao…
Kao „serijal“ foto-poruka…
Pripremljenih za fejsbuk…
Ali za tamo sam odustao.
Suviše je beznadežno tamo.
U kolektinom nesvesnom…
Nastavničke populacije.
2.
„Uputstvo za učenje“.
Kao metodološka pomoć…
Sa kojom možete upoznati…
One koji su prisiljeni…
Na taj proces.
3.
Ovo uputstvo…
Dolazi kao pomoć, spas…
U odnosu na dominantno „bubanje“.
I jezivo…!
I psihološki-intelektualno ŠTETNO!
4.
Dakle, uputstvo…
Za potrebe memorisanja.
Pamćenja informacija.
Kako da se ono izvodi…
Ako se već mora…
A da ne bude teško i štetno.
I da bude u skladu…
Sa prirodnim…
Funkcionisanjem uma.
5.
Ovo je jedno pitanje/problem.
Vezano za učenje.
Pravo učenje…
Ima druge…
BITNIJE vidove i aspekte.
6.
A) Misaona aktivnost.
Misaoni „trening“.
Osnaživanje uma.
Jačanje pronicljivosti. Itd.
7.
B) Praktična primena.
Bilo koji vid.
Bilo gde da je moguć.
Krajnja svrha znanja…
I jeste u primeni.
U benefitima od primene.
8.
Da citiram (možda ponovo)…
Bivšu učenicu…
Sadašnjeg postdiplomca.
Medicine.
„Nije tajna…
Da tek na stažiranju (praksi)…
Počnemo da učimo…“
9.
O ova dva vida/aspekta učenja…
Možda nekom drugom prilikom.
Одговор
26. априла 2020.
Ovo jeste pedagoška tema.
Ali – tiče se svih nas…
Aktuelno: tiče se onih koji su sada u poziciji učenika ili studenata.
Pa – ako takve poznajete ili imate u porodici…
Možete im proslediti ove foto-poruke. A posebno sledeći foto-„serijal“.
(Dakle, u pitanju su slike koje se mogu kopirati.)
U ovom prvom „serijalu“ foto-poruka daje se prikaz SIMULACIJE UČENJA. Objašnjenje: zašto je ovakvo učenje pogrešno i, više od toga – BUKVALNO ŠTETNO!
To čuveno učeničko „bubanje“.
Način koji ubedljivo, u 99,99%, dominira kod naših učenika i studenata.
A KOLIKO JE TAJ PROCES „UČENJA“ (dakle, kaobajagi učenja) JEZIV – MOŽE DA VAM POSVEDOČI SVAKO OD NJIH.
Ako ste vi sami zaboravili na tu OBRAZOVNU JEZU.
Ovde imate i jedan od jasnih KPZ-pokazatelja: kako i zašto masovno dolazi menalnog osakaćivanja ljudi.
A upravo dok prolaze kroz „dreš“obrazovanja.
Što znači: onda kada su najosetljiviji u svom razvoju.
Sledeći foto-„serijal“, ovome nasuprot, će biti:
„Uputstvo za učenje“.
(„Materijal“ mi je sa fejsbuka, od kojeg, eto, još nisam sasvim odustao…)
26. априла 2020.
1.
Dobrobiti…
Ili „dobrobiti“…
Sa strujom…
Televizijom…
Kompjuterom…
Koliko nam pomažu…
Toliko nas guraju…
U Ne-Ravnotežu…
U smućenost…
Konfuziju…
U probleme sa energetikom.
2.
A nekada…
Naši preci…
Bez struje…
I pratećih pogodnosti…
Jesu radili…
Od jutra…
Do mraka…
Ali – od mraka…
A to je zimi…
Skoro polovina dana…
Zalazilo se…
U prirodni…
Opuštajući režim.
3.
Možda pored vatre…
Ognjišta…
Uz neke opuštajuće priče…
Uz dremež…
Sasvim prirodno…
Spontano…
U zoni Ravnoteže…
Od jutra do mraka…
Angažovanje.
Ovaj deo dana…
Opuštajući.
Ravnoteža…
Polova dualnosti.
4.
Znam da nije bilo…
Baš ovako…
Pomalo idealizovano…
Kao što sam prikazao…
Ali to svakako jeste bio…
Ritam ili obrazac življenja…
Koji je bio…
Prirodno i spontano…
Mnogo bliži Ravnoteži…
Od onoga što mi danas imamo.
Sa svim ovim…
Tehnološkim pogodnostima.
5.
Jer…
Struja…
Televizija…
Kompjuter…
Itd.
„Omogućuju“ nam…
Izazivaju nas…
Ili da nastavimo…
Sa angažovanjem…
I nakon prve polovine dana…
Dakle…
I nakon padanja mraka…
Ili nas ubacuju…
U stanje…
Koje mi shvatamo…
Kao opušatnje…
A koje je pre – falš-opuštanje.
Ni opuštanje…
Ni naprezanje…
A svakako…
Od Ravnoteže…
SVE DALJE!
6.
A van Ravnoteže…
Kreću svi…
Dobro nam poznati…
Problemi.
Psihofizički.
Psihosomatski.
Pad imuniteta.
Oboljenja.
Sudbinska dešavanja.
7.
Ubačeni smo…
U ovo KPZ-Grotlo…
U kojem se sam život…
Življenje…
Opstanak…
Vezuju…
Za neravnotežu…
Za celodnevno angažovanje.
Čime se remeti…
I naše rezonovanje…
Sa njim…
I naopako postavljeni…
Ciljevi…
Reakcije…
Izazovi…
Na nova i nova…
Angažvanja…
I tako ukrug!
U KRUG…
Iz kojeg nema…
Iskoraka.
Tj. ima ga…
Ali je pakleno težak.
8.
Ova planetarna dešavanja…
Omogućuju nam…
Taj iskorak…
Ali…
Uslov je…
Da on postoji…
U polju svesti…
Kao cilj…
Kao rešenje.
25. априла 2020.
Jelena
Ima i dosta indivudualaca koji ne smeju da se usude da se iskazu, ne znaju ni kako i ispadaju bukvalno presmešni, posebno ako su u okruženju koje je baš toliko kompaktno kao što je većina njih… Znam na sopstvenom primeru, pogotovo ako si ženskog pola i odrastaš u baš patrijarhalnoj porodici. Tako da sam ja bukvalno naterala sebe da budem slična, da sebe upakujem u takav okvir i da se uklopim. Nisam imala ni podršku ni razumevanje, već samo osudu i podsmeh, i eto mene heroja sprdnje. Zato uvek kažem svaka čast svakome ko, kao Vi, ima hrabrosti za ovako nešto. Podstičete i nas slabiće da uvidimo da, bez obzira na naše vaspitanje od strane roditelja, da malo mrdnemo i ukapiramo…
1.
Hvala, Jelena…!
Tja, i nije baš neka hrabrost…
Sve ovo ovako pisati.
Čak ni kada sam bio… Na fejsbuku.
U tim tamo prosvetnim grupama.
Isticao sam deo…
U kojem loša situacija u obrazovanju…
Zavisi od samih nastavnika.
Isticao, da u nastavničkoj populaciji u Srbiji…
Dominiraju oni koji su sistemobranitelji.
Koji su sujetni, nezainteresovani…
Jer, da je drugačija „kritična masa“…
Sistem bi lako i brzo pao.
2.
Pa su me isključili…
Iz dve prosvetne grupe…
U trećoj su me trpeli…
Ali su me ignorisali…
Pa… Koja je to hrabrost?
Strah da te ne isključe?
Jer kritikuješ sistem.
I jer sve nas objektivno „skeniraš“.
Kao da će baš da te ožaloste…
Ako te isključe..!
3.
A koja GLUPOST „do neba“!
I glupost, i malograđanština!
Imate seriju novinskih članaka…
U kojima se sve najgore piše…
Često uz najgore uvrede…
Na račun svih funkcionera…
Do samog predsednika države…
Pa – niko nije odgovarao zbog toga.
Ovamo… neke „sitne duše“…
Plaše se kritika jednog propalog…
Obrazovnog sistema.
Pa čim kreneš malo jače sa tom kritikom…
Daj za svaki slučaj da ga isključimo.
(Evo ispod teksta nekih foto-objava…
Koje sam tamo u grupama postavljao…
U vezi sa ovim…
Koliko da dočaram atmosferu.)
4.
Jeste bila izvesna hrabrost…
Ono što je prethodilo vanrednom stanju…
Spomenuo sam…
Kao da je tu bio neki paralelizam.
Kako se pokretao planetarni zamah, sa „koronom“…
Tako me je nešto nagonilo…
Zlotvorsko ili nadZlotvorsko, ne znam…
Da se intenzivnije angažujem…
Na kritici sistema (obrazovnog).
5.
I… u kolektivu…
Nadređena, autoritarni tip…
To znači: rukovodialac…
Koji se postavlja kao gospodar(ica)…
Koji ne trpi „neposlušnost“…
Ne trpi kritiku, protivurečenje, itd.
Na samom početku njenog vladanja…
Imao sam neka dva konflikta sa njom…
Jer je pokušala da mi „uvali“…
Neke poslove na koje po zakonu nije imala prava…
A onda smo prešli na komunikaciju…
U kojoj smo se nekako „trpeli“…
Znam da joj sistem dozovoljava…
Da vlada na takav način…
Da se tako ponaša…
Šta ja tu kao pojedinac mogu?
6.
I, došlo je do toga da je trebalo…
„Po službenoj dužnosti“…
Da izlažem o nekoj temi…
Naravno da je nemoguće…
Da „zinete“ o obrazovanju…
A pod uslovom da ste iole svesni…
I da ne zađete u kritiku sistema.
Što sam i učinio.
Neke kolege su bile oduševljene…
Ali, ona se postavila…
Sa stavom Luja XIV…
„Država to sam ja!“.
Tj. „Sistem, to sam ja!“
7.
I onda je došlo do tenzija…
Najzanimljivije je…
Da ona nije imala argumente…
Jer nema argumenata…
Kojima možeš da braniš…
Jedan propali obrazovni sistem!
8.
I sad…
Tu je nekako razotkrivana istina.
Deo kolega je bio prijemčiv za to…
Delu kolega je sve to bilo dosadno…
A kad dublje pogledaš…
Koji su efekti?!
Ona i takvi – neće se promeniti.
Makar kako „oštre“ argumente…
Da im predočiš.
U PITANJU SU ŠIRI KONTEKSTI!
Koje pojedinac ne može da menja.
Baš zato što mi je to jasno…
Nisam do sada ni stupao u polemike…
Sa tom osobom.
Jednostavno, desilo se da me je izazvala.
9.
Sistem je takav…
Da takvi vrlo često jesu…
Na rukovodećim pozicijama…
U obrazovanju.
I ne čudi da je u većini škola…
Na KAO nekakvom vrednovanju…
Koje su dobile najbolje ocene…
Oni koji upravljaju…
Autoritarni tipovi.
Autorirani ministar prosvete…
Autoritarni sistem…
Autoritrani rukovodioci po školama.
10.
Kad to shvatite…
Dakle, te šire kontekste…
Na koje kao pojedinac…
Ne možete da utičete…
Onda i ne srljate po svaku cenu…
U „ispravljanje krivih Drina“.
U borbe da se govori istina…
I kad taj govor ništa nikome ne znači.
Neko mi je skoro naveo primer…
Nekog novinara, sa solidnim stavovima…
Koji je zbog ovakvog nastojanja…
Izgubio posao, i u nekom listu, i na fakultetu.
11.
Dakle…
I nekakvu kao hrabrost…
Treba pažljivo kontekstualno odmeravati.
U redu ako neko baš pokušava…
Da vas tiraniše ili pravi budalom…
Ali van toga…
Pravite kompromise…
Između efekata…
Koji se postižu vašim govorom istine…
Efekata kod onih kojima je iskazujete…
I kod vas samih…
Tj. da li se time u nekom smislu…
Ugrožava vaša pozicija.
12.
Nije mudro da se naprežete…
Da kao pojedinac menjate ono…
Što nikako ne možete menjati.
Da utičete na one…
Na koje nikako ne možete uticati.
13.
U tom smislu naglašavam…
OBEĆAVAJUĆI smer…
Planetarnih dešavanja…
Sa ovim virusom…
Tek ovakav jedan planetarni zamah…
Može duboko da protrese…
I najokorelije umove i svesti.
14.
I pogledajte nešto zanimljivo…
Na ovim relacijama…
Sa uvođenjem vanrednog stanja…
Kao što sam u nekoj f-objavi i rekao…
Ministarstvo i ljudi koji vladaju sistemom…
Postali su kao pas kojem su poispadali zubi…
Koji laje, a ne ujeda (jer više nema čime).
Iz Ministarstva, a to znači…
I ovi na nižim instancama sistema…
Naprežu se na stare načine…
Da „treniraju stogoću“…
Ali nemaju mehanizme.
I oni se „spuštaju“ na to…
Da daju SUGESTIJE!
Ne naredbe i pretnje sankcijama.
14.
Preporuke, da se radi tako i tako.
Ja odaberem najjednostavniji…
Najfunkcionalniji način…
Molim lepo, nemam tehničke uslove…
Za te komplikovane…
A pedagoški beskorisne varijante.
Mnoge kolege…
Koji se „primaju“ na stari način…
Na njhova, sistemska, traženja…
„Izgiboše“…
Sa tim KAO digitalnim varijantama…!
I sa propratnim pisanijama.
15.
Dakle…
I to sa (kao) hrabrošću…
Treba posmatrati mudro…
U svoj složenosti ispoljavanja…
A s obzirom na kontekst…
S obzirom na…
Sopstvenu posebnu životnu situaciju.
I naći neka kompromisna rešenja…
A sve prepustiti…
Širim i jačim silama…
Tj. dešavanjima.
24. априла 2020.
Foto-kreacije/poruke za „mog“ fejsbuka.
Pošto su već tamo…
Neka ih i ovde…
Prenosim one koje su…
Metafizičkog karaktera.
24. априла 2020.
1.
Ko iole ima sluha…
Za energetiku…
Individualnu, kolektivnu…
Makar uz pomoć Lazareva…
Vidi jasno kao dan…
MASA SLABI!
Moć Mase…
U opadanju je.
2.
Naravno, ciklično…
Obnavljaće se ona.
Ali ima logičnih najava…
Da će, takođe ciklično…
Ona biti i „pridavljivana“…
Nadalje…
Neki stručnjaci predviđaju…
Novi „pohod“ „korone“.
Najesen.
Ali i gori.
Jer će biti „u paketu“…
Sa sezonskim gripovima.
3.
Dovoljno je da uzmete…
Banalne, ali rečite pokazatelje…
Nema punih stadiona…
Masovnih praćenja…
Svega i svačega…
Koliko je SAMO TO…
Olakšanje za energetiku…
I Zemlje, i čovečanstva.
4.
Jer je na račun tog fokusa…
Masovnog fokusa na glupostima…
Na KPZ-Iluziji…
Entropija sistema…
Zemlje i čovečanstva…
Ojačavala..
Do urušavanja.
5.
Kako moć Mase slabi…
Tako…
Na jednoj strani…
Sve teže je…
Sve slabiji biće…
Izbačenima iz koloseka…
Osećaće se oni…
Koji su deo Mase…
Stopljeni sa njome…
Čija je individualna moć…
Imala korene u Masi.
6.
Na drugoj strani…
BIĆE SVE SLOBODNIJI…
Napredniji individualci…
Okrenuti duhu i svesti…
Koji su do sada bili…
„PRIDAVLJIVANI“ Masom.
Pojedincima iz Mase…
U čijem okruženju žive…
Rade…
Okruženju i podređenosti.
„Pridavljivani“ polugama…
Svakakvih sistema.
Zajedno sa Masom…
I sistemi će slabiti.
Bar Zlotvorska…
Komponenta u njima.
7.
I to je konkretizovani put…
Postupnog ojačavanja…
Naprednijih pojedinaca.
23. априла 2020.
1.
Započet…
U toku je…
Još daleko od „gotovo je“.
Ali… Proces je očigledno krenuo.
I traje.
2.
Izuzetno važan momenat!
Ranije ovde naglašavano…
Zlotvorski fenomen Mase ili Stada.
Koje su oni programirali.
U kojima im je moć.
Bila…!
3.
Masa…
Stereotipi.
Konzervativizam.
Obezličavanje.
Ako „štrčiš“ – „bela (si) vrana“.
Simulacija…
Brige za pojedinca.
A sve…
U korist kompaktnosti.
Stada.
Time – veća moć…
Zlotvorskim „Čobanima“.
4.
Ko je do sada uspevao…?
Da pokrene Masu?
Uistinu razvojno usmereni?
Ili Zlotvorski eskponenti?
5.
Čiji glas…
Često „glas razuma“…
Često vapaj razuma…
Nije dopirao do Mase?
6.
Antikoronska izolacija…
Najverovatnije…
Samo početak.
„Inicijalna kapisla“.
7.
Utopljen u Masu…
Koja je moć…
Za Zlotvore…
I utopljen pojedinac…
Dobijao je moć.
Svoju mrvicu moći.
8.
Zato su individualci…
Bili slabi…
Prokaženi…
Čak i bukvalno – gonjeni.
Osuđivani…
Kao – neuklopivi.
Osećali se nesnađenima…
Strancima u ovom svetu.
9.
Tekući Proces…
Raslabljivaće Masu…
Sve više.
I mrvice moći…
Onih koji su je imali…
Od nje.
10.
Nasuprot tome…!
Očekuje se…
Da počnu da isplivavaju…
Na površinu…
Moćni individualci.
Dolaziće njihovo Doba.
Tj. uopšte…
Doba pojedinaca.
Sa zdravim povezivanjem…
U zajednice.
11.
Novo doba…!
20. априла 2020.
1.
Evo najpre foto-poruke koju sam bio postavio na fejsbuku.
2.
Mala napomena, kao i u slučaju već citirane konstatacije akademika Pavla Savića.
Dr Miroljub Petrović je diplomirao na Rudarsko-geološkom fakultetu, „odbačen“ je sa postdiplomskih studija. Iz inata je kasnije doktorirao filozofiju. Neko je u komentaru na fejsbuku napisao: ali – doktorirao je u Rumuniji, to je neka „š“-doktorska disertacija. NEBITNO! Radi se o tome da ove „opise“ našeg obrazovanja ne daje neko ko je, kao što ranije rekoh – izbačen iz škole, pa ovako priča iz ozlojeđenosti.
Naprotiv, U PITANJU JE NEKO KO JE PROŠAO KROZ „DREŠ“ „LEŠ“-OBRAZOVANJA I SHVATIO O KAKVOJ POŠASTI SE RADI.
I, kao što sam spomenuo – govori on malo grublje, možda su mu neki detalji diskutabilni, ali – SUŠTINSKI, SVE ODLIČNO SVOJIM ZAPAŽANJIMA POGAĐA!
U ovom slučaju ne tiču me se njegovi drugi nazori i ideje. Nešto sam malo pogledao, nije mi prihvatljivo, mada je generalno, bez zalaženja u detalje, zanimljiv: NASTOJI NA SLAMANJU STEREOTIPA. Zato su mu ideje uglavnom uvrnute i neutemeljene.
Kada je u pitanju obrazovanje, bar ovo što ovde prenosim – načelno je 100% u pravu (načelno, jer o detaljima se može diskutovati).
3.
„Koji fakultet upisati ako (se) mora?“
Fakulteti… nema tamo šta da se nauči. Ni na jednom fakultetu nećeš ništa da naučiš. Blejanje! Medicinski fakultet… to ti je žestoko maltretiranje. Privatni fakulteti se lakše završavaju. Ovi državni se iživljavaju. Najbolje da ne studiraš nijedan fakultet. (Priča o rođaku kojeg su roditelji prisiljavali da ide da studira, a on bio uporan da ne ide i „pobedio“.)
Znam ljude kojima su roditelji pretili… Jedan prijatelj… roditelji mu pretili, i on je morao da upiše fakultet. I vidim kako je krenuo na taj fakultet, nije to više taj čovek.
Da ovde samo ubacim jednu takođe notornu činjenicu, koja nije jasna JEDINO ONIMA KOJI RADE NA FAKULTETIMA. Zaista kod mnogih studenata kreću OZBILJNI PSIHOLOŠKI PROBLEMI SA STUDIRANJEM KOJE ZNAČI JEZU BUBANJA STOTINA KNJIŽURINA. U tom smislu kao da se i njihova ličnost u negativnom smislu menja. A dodatno tu ide i dublji proces „ispiranja mozga“ kroz bubanje milion detalja. Lično znam za tolike slučajeve koji su ti „I BOGU PLAKATI“! Mlade studiranje BUKVALNO psihološki poremeti. Cinično je da se u okvirima ovakvog „leš“-obrazovanja govori o nekom zadovoljstvu sticanja znanja i profesionalnog osposobljavanja, kao što bi trebalo da bude. A oni koji možda do tog stadijuma i dođu, da uživaju u svemu tome, već su duboko zašli u domen MAZOHIZMA.
Dakle, dalje:
U kafani je bolje nego na fakultetu. U kafani ćeš i naći nekog alkoholičara koji, brate, i nešto zna. Ovi koji dolaze u kafanu su ljudi koji imaju slobodno vreme. Čovek koji ima slobodno vreme i ume nešto da misli. A ovi što rade po fakultetima, studenti i profesori, nemaju slobodno vreme, oni su isprogamirani. Ne kažem da treba ići u kafanu, ali u kafani ćeš više da naučiš nego na fakultetu.
Mnogima će ovo da deluje glupavo, treba shvatiti pravu perspektivu ovih izjava.
Naravno da se ona ne odnosi bukvalno na to da se na fakultetu ništa ne može naučiti. Ali je izraz ozlojeđenosti TOBOŽNJIM PROCESOM STICANJA ZNANJA KOJI JE U SUŠTINI PRESIPANJE IZ ŠUPLJEG U PRAZNO. Videće se kasnije… Danas nabubate jednu knjigu, za godinu dana – ništa ili skoro ništa od toga! ŠTA SI ONDA NAUČIO?! A toliko si se maltretirao, jer bubanje hiljade strana je ŽIVA JEZA. DA LI TE NA FAKULTETU UČE SAMOM UČENJU?! CINIČNO PITANJE! Da li te nauče svim tim sadržajima? Nešto svakako da, ali, uz tolike muke i sa tako mršavim efektima, ili „SILOM TRENJA“, da ogorčena izjava da ćeš više naučiti u kafani, u nekom prenosnom smislu – stoji. Zavisno od fakulteta, i do 80% onoga što mora da se mučno nabuba – kasnije uopšte ne zatreba u profesionalnom radu.
4.
„O bubanju i pravilnom učenju“
Pitanje koje mu je postavljeno – kako da se bolje uči.
Sasvim pedagoški ispravna zapažanja i saveti!
Ljudski mozak funkcioniše tako što on pamti informacije u zavisnosti od toga koliko više puta tu informaciju koristi. U praktičnom životu. To što ćeš ti da uzmeš napamet da bubaš tekst, koji ne primenjuješ u praksi, to će brzo da ti izvetri iz glave.
Da ubacim svoj mali komentar…
„Fascinantno“ je da ovo ne uočavaju ILI NE ŽELE DA UOČE ljudi koji rade u obrazovanju, kako u dofakultetskim školama, tako, čak osobito, na fakultetima!
A i pomalo je i jasno zašto!
Jer bi se time urušile KOLEKTIVNE ILUZIJE DA USPEŠNO PRENOSIMO ZNANJE I DA USPEŠNO OBRAZUJEMO MLADE.
TO BI BIO UDAR NA SUJETU! Koji sam ja tu nastavnik/profesor, ako priznam da svojim pompeznim nastavnim radom u suštini PRESIPAM „IZ ŠUPLJEG U PRAZNO“?!
Zato se mi i u ovom slučaju, kao što reče političar: SVI KOLEKTIVNO PRAVIMO BLESAVIMA. Mi koji radimo u obrazovanju pravimo se blesavima kako uspešno prenosimo znanje, učenici/studenti se prave blesavima kako uspešno stiču znanje, i tako – „vozi, Miško!“ kroz ovo „leš“-obrazovanje!
5.
Dalje:
A kad ti to primenjuješ u praksi – to se onda zapamti.
Opet da dopunim upravo ilustracijom iz životne prakse.
Pre nekoliko godina susretnem se sa bivšom učenicom koja je tada bila na postdiplomskim studijama medicine. Dakle, odličan student. I, pošto mene uvek najpre zanima tzv. obrazovni proces i psihološki problemi u vezi sa učenjem/studiranjem, a ne njihovi tobožnji uspesi, ona mi prizna: „Bili ste u pravu (jer ja i sa učenicima u nekoj meri, u blažoj formi, pričam o nekima od ovih problema, o problemima koje i sami uočavaju)… Nabubam jednu knjižurinu, uspešno položim. Dođe peti, šesti ispit, JA POZABORAVLJAM SKORO SVE ŠTO SAM NABUBALA ZA PRVI ISPIT, I TAKO UKRUG! I NIJE TAJNA DA NA MEDICINSKOM TEK NA STAŽIRANJU (dakle, na praksi) POČNEMO DA UČIMO!“
Dakle, da vam se ne učini da M.Petrović, zbog povremeno grubljih kvalifikacija priča „bezveze“. Sve je zaista potpuno tačno. Uostalom, ja ovde i izdvajam njegova zapažanja sa kojima se, ako ne u detaljima, a ono suštinski, slažem.
6.
Dalje:
Ako ti hoćeš da bubaš, kao što se buba u DEBILANAMA (njegov odličan izraz za škole!), tu se oštećuje mozak, jer mozak nije dizajniran da buba napamet, to se zove mantra(nje). (Ovo mu je odlično zapažanje!) Tako rade ovi u Indiji što padaju u trans, „hare Krišna“, itd. Tako i ljudi koji uče napamet. (Demonstrira na zanimljiv način bubanje iz svoje prakse. ALI ODLIČNO DEMONSTRIRA PROCES BUBANJA, PROCES OD KOJEG SE DECI DIŽE KOSA NA GLAVI, ALI SU PRINUĐENA DA GA SVAKODNEVNO PRAKTIKUJU!) To ti je mantra(nje), gde ti ponavljaš jednu informaciju koja (ti već) nema nikakvog smisla. Ponavljaš „bezbroj“ puta. To se tako ne radi!
Zato se u Americi mnogo lakše studira. (Odličan primer! Kao jedno od normalnijih rešenja za sticanje znanja, osobito za studiranje.) U Americi na fakultetu od tebe traže da znaš da koristiš leteraturu. Da li si ti imao u školi kontrolni zadatak, tako da nastavnik kaže: ‘Evo, ovo su pitanja na koja treba da odgovorite, a možete da koristite sve knjige koje god hoćete’. On ne traži od tebe da znaš napamet!
Kad ti sutra počneš da radiš, naprimer kao lekar. Ti ne možeš da znaš sve informacije. Znaš osnovne, ko će da popamti bukvalno sve. Klikneš na laptopu… Vidiš šta je potrebno za koju bolest. Kad ti dođe treći, sedmi pacijent sa istim problemima, ti već naučiš napamet, jer to primenjuješ u praksi. Ispit u Americi – od tebe se traži da znaš da koristiš literaturu, a ne da bubaš napamet. Zato se tamo lakše studira i imaš veća znanja kad završiš.
A ovde ti maltretiraš decu da bubaju knjižurinu od hiljadu strana. To je ‘izuvanje’. Hirurgija, hiljadu strana, moraš da znaš sve napamet, sve. To je ‘kidanje’!
Eto, da ne ispadne i ova metafora „leš“obrazovanje kao preterana! To je umiruće, propadajuće obrazovanje! Zaista je „fascinantno“ kako je ono, ovako nefunkcionalno i neefikasno, čak i više od toga – ŠTETNO, moglo da opstaje! Tako da se svi na nacionalnom nivou pravimo da je sve u najboljem redu.
7.
A ono, u stvari, ništa ne valja! Učenici/studenti se maltreiraju „kao žuti“ da bubaju, većina toga im „ispari“ ili ostanu samo neki „dronjci“ od kao-znanja. Sistemom znanja jedne discipline na ovaj način – NEMA ŠANSE DA SE OVLADA! Praktična primena je svedena na nulu, ili je ima tek na nekom kraju školovanja, tek da se „zamažu oči“. Da, u vezi sa tim: kada je nedavno neki nemački funkcioner iz njihovog Ministarstva prosvete bio kod nas – zapanjio se da kroz studiranje na najvećem broju naših fakulteta UOPŠTE NEMA PRAKSE! Profesionalno osposobljavamo nekoga kao stručnjaka za neku praksu, jer bilo koji rad znači – praksu, a celo to osposobljavanje ide kroz suvoparno bubanje knjiga o toj praksi!
A pritom nastavnici/profesori SAMOZADOVOLJNI I NADOBUDNI, SUJETNI – U ILUZIJI MOĆNIH PRENOSILACA ZNANJA I STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA!
8.
Nije slučajno da mi se ove teme/horori uporno nameću!
Doba „korone“svakako će protresati sve živo (i neživo). Ubeđen sam da će to tek da se vidi.
Ostaje obrazovanje kao najtvrdokornija Bastilja starog doba i starih nazora, refleks najžilavije ISPROGRAMIRANOSTI LJUDI, osobito onih koji u njemu rade. Te upravo u ovoj oblasti, ako smem malo proročki da se „izletim“, TEK TREBA DA OČEKUJEMO VELIKA „TUMBANJA“.
19. априла 2020.