Otkrivenja našeg doba

Tag Archives: muke i iskušenja

Doba povišavanja vibracija Zemlje, uz neopisive muke, bar za neke od nas, a „ići“ će se ka tome da to bude i za celo čovečanstvo, donosi i fascinantna ogoljivanja brojnih zabluda i podvala, eto, i u duhovnosti. Samo treba neko da bude malčice podešen da ta ogoljavanja registruje, i videće kako mu se polako ceo svet razotkriva u neviđenim „bojama“.

Muke koje nam povišavanje vibracija donosi telu već mnogi osećaju, nezavisno od toga jesu li u duhovnosti ili nisu, i nezavisno od toga kako to (često i baš blesavo) tumače. (Videli smo na analizi novinarskog članka: „Zašto se osećamo kao krpe vreme /u meteorološkom smislu/ je krivo“.)

Čini mi se da baš i iz istočnjačke podvaldžijske kuhinje, kojoj pripada i „zvezda“-„kuvar“ na kojeg se odnosi tema ovog teksta, potiče jedno, inače samo po sebi ispravno objašnjenje, tj. koje deluje dosta logično: onima koji napreduju na duhovnom putu, a tek prosvetljenima (iha, oni su kao supermeni!), POVIŠAVAJU SE VIBRACIJE SVESTI.

Dakle, načelno deluje logično: na planeti niskih vibracija – niske su vibracije svesti mase, duhovno napredujući povišava te vibracije (kod sebe).

To je u redu, nije u redu istočnjačka duhovna podvala po kojoj se TO POVIŠAVANJE VIBRACIJA SVESTI MOŽE DEŠAVATI APSOLUTNO MIMO DEŠAVANJA SA TELOM. To je kao da se smatra da se neko sa nogama veličine 45 može da obuje obuću broj 32! Kako se to naivno zamišlja: svest da vibrira na 50 Hz, a telo može da ostane na 7,8 Hz! Mogu li da se međusobno trpe sa takvim razlikama?! Valjda je logično: da se više vibracije svesti neminovno odražavaju i na telu, da iniciraju više vibracije tela. PA TELO JE NOSILAC SVESTI! Telo, um i svest predstavljaju kompleks (uz duh), u sprezi su i interakciji!

Već je bio ovde mali osvrt u vezi sa tim: primeri tzv. prosvetljenih koji su sa starenjem zapadali u ozbiljne zdravstvene probleme, a nasuprot tolikim starijim neprosvetljenim ljudima koji su skoro, ili i bukvalno, do stote godine sačuvali zavidnu vitalnost. Pa je bio zaključak: ne moraju prosvetljeni, uzvišeni, sveci, itd, da izgledaju baš kao manekeni ili sportisti, ali – jedna prosečna vitalnost IDE, pristaje, očekuje se uz toliko razvijenu svest. (Tj. da je ta svest zaista toliko razvijena, no… to je druga priča.)

Ovde malo da se pozabavimo tzv. facijalnom ekspresijom ili analizom izraza lica, odgonetanjem šta nam izraz lica govori o PSIHOLOŠKOM I O STANJU SVESTI tzv. prosvetljenih ili onih TOBOŽE više, visoko duhovno razvijenih.

Dole je dat link sa Muđijevim nekim tzv. satsangom, slučajno mi iskočio dok sam tražio neku drugu temu. Video nisam ni pogledao do kraja (valjda nisam mazohista!), uopšte nisam ni pratio šta govori, jer na osnovu dva-tri ranije pogledana videa znam šta će da kaže.

Ne mislim, niti tvrdim, da je Muđi, kao jedan od verovatno najpopularnijih savremenih prosvetljenih, svesno zlonameran, naprotiv, znam da je sasvim dobronameran i da deluje sa ciljem duhovnog pomaganja ljudima. Ali, te namere ne znače i rezultate u skladu sa takvim namerama. Dakle, on nam je ovde odlična ilustracija za raskrinkavanje istočnjačkih podvala vezanih za povišavanje vibracija svesti nezavisno od stanja tela. On, ali u istom smislu može nam biti i, koliko znam, drugi najpopularniji savremeni tzv. prosvetljeni – Mohanđi (u istom smislu se mogu osmotriti njegovi video-snimci).

Dovoljno je da pogledate početno „parče“ donjeg videa, usredsređujući se na facijalnu ekpresiju, na analizu izraza lica. Pretpostavljam da i ne moramo da budemo osobito empatični (sposobni za uživljavanje u psihološko stanje drugih), da bismo konstatovali: ovaj čovek je sav u nekoj unutrašnjoj napetosti, u nekim blokadama, njemu nije dobro. PRE ĆE BITI DA MU JE DUŠA U NOSU, NEGO U KOSMOSU! Što je posebno uočljivo na početku, pre nego što počne da govori, jer sa govorom se već formira jedna drugačija podešenost (tada imamo makar i suptilni  napor kojim se saobražavamo ulozi koju igramo, što znači da izađemo iz svog pravog stanja, trenutno ga malo „ostavimo po strani“).

Odnosno, možemo da konstatujemo da je on daleko od facijalne ekspresije koja se i „po difoltu“ i po opisima očekuje od visoko duhovno razvijene osobe: zračenje blaženom, veselom smirenošću, tihom dobrom Energijom/energičnošću, zdravom Distancom sa kojom je nekome i sasvim svejedno šta se oko njega dešava, ali istovremeno ko može u trenutku (kao u ilustraciji scene iz filma Klinta Istvuda, koji ima smirene pokrete, ali kad zatreba munjevito reaguje) da bude sa maksimalnom brižnošću, toplinom i posvećenošću fokusiran na ljude oko sebe.

U redu je, možda i on trpi sve ove muke koje i svi mi, izloženi povišavanju vibracija Zemlje, ali – dajte da se onda ne lažemo! Priznajmo da je tako, a ne da se bavimo nekim iluzijama ekstremnih duhovnih postignuća, a koja se najprostije ne odražavaju na izrazu lica i na stanju tela (preko psihosomatike)! Možda mu je teško, kao i svima nama, ali – onda ne pričajmo o posebnosti i posebnoj snazi duha, onda priznajmo da smo obični, a ne duhovne „badže“. I ne vodajmo mase po duhovnim stranputicama!

Da, jeste ovo „sektor“ subjektinosti, bavljenje odgonetanjem izraza lica. Niko ovde ne kaže da mi TAČNO znamo šta se u Muđiju dešava, ali idemo za prostom logikom koja nam je i te kako jasna i primenljiva u svakodnevnom životu: ako teško odgonetamo finese nečijeg psihološkog stanja i psihosomatike, ali oko onih očiglednijih lako ćemo se svi složiti. U tom smislu: u vezi sa odrazima UNUTRAŠNJEG STANJA NA SPOLJAŠNJE, na facijalnu ekspresiju – nema laži, nema prevare. Zar smo jedanput nekome rekli (a tako da se pokazalo da smo u pravu) da ne može da nas prevari: ako govori jedno, a mi jasno vidimo da oseća nešto drugo.

No, da sve rečeno budemo uočljivije, uporedimo ga sa antipodom, sa suprotnim primerom. Primer je takođe dole dat, u pitanju je devojčica sa tzv. audicije za „’Zvezde’ ‘Granda’“. (Otkud meni taj snimak?! Snimak koji mi je neko prosledio… ne pratim ni duhovne„zvezde“, a kamoli „zvezde“ „Granda“.)

Dakle, na primeru ove devojčice možemo da vidimo, sada analizom njene facijalne ekspresije, kako izgleda neko: KO ZRAČI DUBINSKOM VEDRINOM (ko je vedar u duši), PRIJATNOM ENERGIJOM I ENERGIČNOŠĆU. Neko ko UISTINU nije opterećen, bilo uobičajenim ovozemaljskim problemima, bilo nekim psihološkim težinama i blokadama. (Čuveni Muđijev savet: „Samo otpusti i budi!“.)

Naravno, ne očekuje se da Muđi na svom satsangu pred publikom skacka kao da je pred vlasnikom „Granda“ i da peva. NITI ON UOPŠTE I TREBA DA SE SMEJE, čak ne mora nijedanput da se osmehne! Ali da ZRAČI DUBINSKOM VEDRINOM I „LAKOĆOM POSTOJANJA“, kao ova devojčica, svakako se očekuje.

Uostalom, u nekima od dela iz same paradigme koju Muđi sledi i reprezentuje kaže se da se prosvetljenjem postiže dečija prostosrdačnost i neopterećenost zemaljskim problemima (distanca).

Ne može iza očigledne zakočenosti i svakako ne poletnog unutrašnjeg stanja da se krije dubinska vedrina i velika duhovna snaga, kao što nam se to (samo)prikazuje.

I ne može takav da nam bude NEILUZORNI idol, još manje nešto kao svetac. Tj. svašta se može i svašta se dešava, još uvek u ovom svetu, svako je slobodan da može ono što može ili želi, mi ovde govorimo o ispravnoj duhovnoj slagalici.

A pogledajmo kako masa dolazi i klanja mu se!

I VERUJE MU!

OČIGLEDNO SPREMNA DA GA SLEPO DUHOVNO SLEDI!

Ja bih pre nego njegovom stanju svesti i „postignuću“ (pu-pu, daleko bilo!) – sledio i težio stanju svesti  ove devojčice (u ovde naznačenom smislu, ne uopšteno)!


Naše doba se udaljilo od arhetipa drevnih, i srednjovekovnih, i iz starijih doba, junaka.

Junak i junaštvo (da zaobiđemo momenat borbe u vidu ubijanja) značili su: a) snagu uma, da se dobro proceni, da se ima dobra taktika, da se nadmudri; b) snaga tela, za samu borbu; c) stoicizam, da se podnesu sve muke i nepovoljnosti; d) snaga duha koja nekako objedinjuje sve to, ili iz koje sve prethodno proizilazi.

Enormnim energetskim iscrpljivanjem bogovi-Paraziti-Zlotvori potkresali su nam ovakvu snagu duha. Kako potkresali, kad je i stoicizam, sa smirenim i junačkim podnošenjem svih muka i iskušenja, deo KALJENJA DUHA?!

Serum protiv zmijskog otrova, ako se dobro sećam, dobija se tako što se zmijski otrov dozirano, sa postupnim pojačavanjem doze, ubrizgava konjima. Na kraju oni postaju otproni na jače i veće doze otrova. Ako bismo im u startu ili bez postupnosti ubrizgavali veće doze otrova, oni bi uginuli.

Upravo ovom drugom režimu smo mi, osobito poslednje dve-tri decenije, podvrgnuti, od strane naših simpatičkih i nikad dovoljno nahvaljenih bogova-Parazita-Zlotvora!

Bogovi koji bi želeli da se duhovno kalimo: i svakoga od nas pojedinačno, i nas kao čovečanstvo, postupno bi podvrgavali sve jačim „dozama“ muka, iskušenja i nepovoljnosti.

Ne, oni nam ne žele dobro, ne žele da nas duhovno kale, već žele da nas slome, unište kao bića, kao individualnosti. Zato imamo na planetarnoj sceni – NE DUHOVNO KALJENJE, NEGO DUHOVNO I PSIHOFIZIČKO MRCVARENJE.

Zašto je to dopušteno, kako cela ova za nas jeziva priča izgleda iz viših sfera, iz sfera koje su iznad ovih naših bogova, nije nam dato da vidimo i znamo. Neki, nama neznani, „viši interesi“ svakako postoje…

Dakle, načelno, treba da imamo u vidu da muke i trpljenja imaju svoju duhovnu funkciju, da stoicizam jeste stav jakog duha. Ali, da znamo da u Karantinu-Paklu-Zatvoru ništa nije tako jednostavno, I NIŠTA NIJE KOSMIČKI NORMALNO. Pa i prethodni načelni princip sa stoicizmom.

Što nam se kroz isprogramiranosti podmeće samo jedan pol sprege trpljenje-delanje, očekivano je, s obzirom na logiku i upozorenja bogova-Parazita: „Ne delajte, ne preduzimajte ništa u smeru menjanja Karantina-Pakla-Zatvora!“. Na Istoku je to priča o karmi, koja znači istrpeti sve što te snašlo, jer si negde, nekada zaslužio, smirenim trpljenjem oslobađaš se svih tih napravljenih dugova; sve same mačke po džakovima – he, ko će ga znati da li je, šta, kako i kada „zaslužio“, od zala koja ga snalaze; ne znaš, zato samo ti veruj blanko svojim bogovima-Parazitima-Zlotvorima. Na Zapadu je to hriščanska trpeljivost i pomirenost: „Bog tako hoće“, tj. i zlo koje ljude snalazi – snalazi ih po Božjoj Volji, ćuti i trpi, zaslužićeš „rajsko naselje“; drugo pakovanje mačaka po džakovima. (Tj. i nije netačno da ljude zlo ne snalazi „po Božijoj Volji“, samo je pitanje: po kojeg Boga volji?!)

Ili, što ima svoje reflekse u narodskom stereotipu: „Ćuti (i trpi), može da bude i gore!“.

Hteo-ne hteo, čovek muke mora da trpi, da istrpi ono što ga snalazi, telesne i sve ostale muke. Što kaže Sartr: smisao je u tome da istrpimo suštinski Besmisao.

Dakle, možemo da imamo u vidu da trpljenje, NAČELNO (kao što rekosmo, priča je istumbana sa bogovima-Parazitima), JAČA DUH, provocira nas na izgradnju stoicizma.

ALI, AKO SMO U TOM SMISLU, U SMISLU SHVATANJA I ISTOKA I ZAPADA, SAMO ORIJENTISANI NA TRPLJENJE – ONDA NAM ONO POSTAJE DUHOVNA ORIJENTACIJA. Smer naše intencionalnosti. Onda se zakopavamo samo u jednom polu jačanja duha, što onda i ne ispada kao pravo i kompletno jačanje duha, jer bez delanja na evolucionističkim promenama nema kompletnog jačanja duha.

To je u smislu duhovnog koncepta, naravno da niko  ni na Istoku, ni na Zapadu ne živi posvećeno po načelima svesne orijentisanosti ka trpljenju (osim onih koji su u institucionalnoj ili vaninstitucionalnoj duhovnosti).

Ali, muke i trpljenja jesu aspekti zemaljskog postojanja, uvek kada nekako do nas, svejedno da li smo duhovno budni ili ne, da li svesno ili nesvesno, dopre neka slutnja življenja u Karantinu-Paklu-Zatvoru.

Kako to polazi za rukom mnogima, pa i tajnašima, da naprave skok ili beg u iluzije preko kojih „transcendiraju“ muke i trpljenja, nije nam baš najjasnije, ali svakako da mora ići preko mehanizma „prodaje duše đavolu“, tj. „prodaje“ duše Iluziji.

„Transcendirati“ muke i trpljenja Karantina-Pakla-Zatvora, a preko BEGA u Ljubav-Radost-Svetlost- pozitivu! Svest o životu u Karantinu-Paklu-Zatvoru sama po sebi je muka i mučenje, muka svesti ili mučenje svesti. Ako mi duhovno šizofreno taj Karantin-Pakao-Zatvor ne vidimo, već umesto njega vidimo sve same divote i lepote (u podnaslovu jednog tobožeduhovnog foruma stoji deviza: „Da li je Bog mogao da stvori lepši svet?!“), onda je na osnovu tog duhovnog slepila i moguće da čovek ne „vidi“ muke i probleme, tj. da ga oni i ne snalaze, na račun utapanja duše u Iluziju, kao što je i Faust dobio sve što želi – na osnovu prodaje duše Mefistofelu.

NIJE STVAR U TOME NE „VIDETI“ MUKE, NE DOŽIVLJAVATI IH, VEĆ U TOME DA IH STOIČKI IZDRŽIMO, ONO ŠTO SE MORA IZDRŽATI, A DA POSTAVLJAMO CILJEVE SLAMANJA SVIH KAUZALNOSTI PREKO KOJIH NAM MUKE I DOLAZE.

Priče nekih pseudoduhovnjaka o tome kako se muke mogu eliminisati vrlo jednostavno tako što se setimo da je ovo svet Iluzije i – muke, kao iluziije, kao balončići od sapunice, nestaju.

To se može u sladunjavim DUHOVNIM BAJKAMA!

Tj. moglo bi to da bude baš tako bajkovito jednostavno i lako, DA MI OVDE NISMO VEZANI ARANŽMANIMA ENERGETSKOG DAVLJENJA I ISCRPLJIVANJA! Da energetski isisana ili na svakom koraku isisavana osoba samo pomisli kako je ovo svet Iluzije, te sve muke, KOJE SUŠTINSKI SVAKAKO DA NAJVEĆIM DELOM I POTIČU OD TIH ENERGETSKIH DEFICITA, odjednom nestanu, jer ih ona deklariše kao iluzije?! U bajkama to jeste moguće! DODATNO, MI SMO OPAKO VEZANI I PROGRAMIMA PO KOJIMA OVDE FUNKCIONIŠEMO (o čemu slede tekstovi).

Međutim, nije svakome dato, čak i ko krene stazama „Tajne“ i tajnaša, da tako lako zaroni u okrilje iluzija i da mu sve pođe lako i primamljivo za rukom. Kako i zašto do toga dolazi, ili kako i zašto mu, tj. nekima, to ne polazi za rukom, ne znamo. Možda lakoća i moći „Tajne“ ne polaze za rukom onima koji su ipak nešto starije duše, nezavisno od toga da li su na putu duhovnosti, te im ne bi moglo poći za rukom potpuno i bezrezervno POTAPANJE DUŠE U ILUZIJU. Otprilike je to suštinski kriterijum po kojem nekome principi „Tajne“ i tajnaštva lako polaze za rukom.

Imao sam neki zapis, šteta je što ga nisam sačuvao, sa nekog foruma, u kojem čovek sugestivno svedoči o svojim pokušajima primene „Tajne“: za dosta kratko vreme, UPADLJIVO I OČIGLEDNO, POČELO JE DA MU SE DEŠAVA SVE SUPROTNO OD ONOGA ŠTO JE VIZUALIZOVAO, ČEMU JE PO NEKOJ OD TAJNAŠKIH RECEPTURA TEŽIO, i u materijalno-finansijskom pogledu, i u oblasti zdravlja, jednom rečju – bukvalno se na njega obrušilo sve suprotno od onoga što je postavio ka ciljeve.

Dakle, treba očekivati aktiviranje ovakvog mehanizma Karantina-Pakla-Zatvora, mehanizma koji je deo programa funkcionisanja zemaljskog života, po kojem duše koje su makar nesvesno evolucionističke orijentacije – SA POČETKOM PRIMENE NEČEGA OD TAJNAŠKE METODOLOGIJE, BAŠ POČNE DA SNALAZI UPRAVO SVE SUPROTNO, baš veće muke i problemi.

I TO JE TO GRANDIOZNO TESTIRANJE SNAGE DUHA, I UMA PREKO DUHA!

NE SAMO IZDRŽATI SVA EVENTUALNA POJAČAVANJA MUKA I ISKUŠENJA, NEGO I UPORNO ISTRAJAVATI NA KURSU POSVEĆENOSTI POSTAVLJENIM CILJEVIMA, a, kao što je rečeno, primenom onoga što je najbolje i naprihvatljivije od tajnaške metodologije.

U NEKOM TRENUTKU MORA, ILI BAR TREBA OČEKIVATI, DA DOĐE DO NEKAKVOG „KVANTNOG SKOKA“, ukoliko smo dovoljno jaki da oba pravca delovanja izdržimo. A kvote u kosmičkoj kladionici su svakako velike, jer su nemerljivo veći izgledi da ne uspemo…

Ali, drugog puta u ovom Karantinu-Paklu-Zatvoru nema nam! Bar onima nama, poput ovoga koji je probao primenu „Tajne“, pa ga snašlo sve suprotno, kojima nije „dozvoljeno“ ili prosto nemoguće okretanje iluzijama, jer je ono nesaglasno sa svojstvima naše duše.