1.
Započet…
U toku je…
Još daleko od „gotovo je“.
Ali… Proces je očigledno krenuo.
I traje.
2.
Izuzetno važan momenat!
Ranije ovde naglašavano…
Zlotvorski fenomen Mase ili Stada.
Koje su oni programirali.
U kojima im je moć.
Bila…!
3.
Masa…
Stereotipi.
Konzervativizam.
Obezličavanje.
Ako „štrčiš“ – „bela (si) vrana“.
Simulacija…
Brige za pojedinca.
A sve…
U korist kompaktnosti.
Stada.
Time – veća moć…
Zlotvorskim „Čobanima“.
4.
Ko je do sada uspevao…?
Da pokrene Masu?
Uistinu razvojno usmereni?
Ili Zlotvorski eskponenti?
5.
Čiji glas…
Često „glas razuma“…
Često vapaj razuma…
Nije dopirao do Mase?
6.
Antikoronska izolacija…
Najverovatnije…
Samo početak.
„Inicijalna kapisla“.
7.
Utopljen u Masu…
Koja je moć…
Za Zlotvore…
I utopljen pojedinac…
Dobijao je moć.
Svoju mrvicu moći.
8.
Zato su individualci…
Bili slabi…
Prokaženi…
Čak i bukvalno – gonjeni.
Osuđivani…
Kao – neuklopivi.
Osećali se nesnađenima…
Strancima u ovom svetu.
9.
Tekući Proces…
Raslabljivaće Masu…
Sve više.
I mrvice moći…
Onih koji su je imali…
Od nje.
10.
Nasuprot tome…!
Očekuje se…
Da počnu da isplivavaju…
Na površinu…
Moćni individualci.
Dolaziće njihovo Doba.
Tj. uopšte…
Doba pojedinaca.
Sa zdravim povezivanjem…
U zajednice.
11.
Novo doba…!
Posted by Miroslav инч Otkrivenja našeg doba Ознаке: masa, planetarne promene, pojedinac, čovečanstvo kao Stado
Jelena
24. априла 2020. у 16:49
Ima i dosta indivudualaca koji ne smeju da se usude da se iskazu, ne znaju ni kako i ispadaju bukvalno presmesni, posebno ako su u okruzenju koje je bas toliko kompaktno kao sto je vecina njih.. Znam na sopstvenom primeru, pogotovo ako si zenskog pola i odrastas u bas patrijarhalnoj porodici. Tako da sam ja bukvalno naterala sebe da budem slicna, da sebe upakujem u takav okvir i da se uklopim. Nisam imala ni podrsku ni razumevanje, vec samo osudu i podsmeh, i eto mene heroja sprdnje. Zato uvek kazem svaka cast svakome ko, kao Vi, ima hrabrosti za ovako nesto. Podsticete i nas slabice da uvidimo da, bez obzira na nase vaspitanje od strane roditelja, da malo mrdnemo i ukapiramo da nasi roditelji jednostavno nisu znali bolje, valjda je to dovoljno opravdanje, da ne treba da zalimo sebe ni da krivimo njih, vec da ima jos vrata za otvoriti.