Do sada nismo naglasili ono što se nekako podrazumeva: Zemlja kao Karantin-Pakao-Zatvor je – metafizički konstrukt. Mi u bukvalnom smislu ništa od toga ne vidimo u fizičkoj realnosti. Fizičkom vidu ništa od toga nam se kao faktičko fizički ne prikazuje. U tom smislu je u pravu polemičar koji je buntovno zapitao: „A di ‘e ta’ Pakao? I Karantin, i još to ostalo? Ja ne vidim nikakav Pakao, i nikakav Karantin!“
Rastom i proširivanjem svesti postaje nam vidljivo ono što je nevidljivo u fizičkoj realnosti, postaje nam vidljivo ono što iza nje čuči kao nevidljivo. A to nam se otkriva, kao što Štajner kaže – „unutrašnjem vidu“. To nevidljivo što nam se sa širenjem svesti počne otkrivati su mnoštva aspekata koja su uveliko već pobrojana na ovom blogu: iskrivljenja u našoj percepciji i u našem rezonovanju, energetska iscrpljivanja, i kojima mi jedni druge podrvrgavamo, i kojima smo svi skupa podvrgnuti, po nekim piramidalnim usponima, od društava i država u kojima smo, preko planetarnih struktura do nekih nama transcendentalnih faktora/bića; tu su i faktička ograničenja (karantin) u spoznavanju širih kosmičkih prostora, bića u njima, onemogućenost u komunikaciji sa njima (uz vešto nametnutu iluziju da smo maltene jedina živa bića, kako u Sunčevom sistemu, tako i u celoj Galaksiji); tu su patnje i mučenja kao planetarne konstante i kroz istoriju, i dan-danas, od individualnih, muke, bolovi, bolesti, do širih, do muka, mučenja i bolova ljudi koji su u ratnim područjima, ljudi koji su u područjima u kojima glad vlada, itd.
Kako nam se svest širi, a unutrašnji vid ide svojom pronicljivošću sve dalje u daljinu, od nas samih do granica našeg planetarnog postojanja – tako nam se uvećava svest o razmerama KPZ-zatočenosti, o intenzitetu energetskog eksploatisanja, o samoj konstrukciji zemaljskog Karantina-Pakla-Zatvora.
Kao sa ovojima crnog luka: mi smo sa fizičkim neviđenjem Karantina-Pakla-Zatvora negde u centru (crnog luka), sa svakim napredovanjem u svesti i u unutrašnjem viđenju – spoznajno zalazimo u nove i šire prostore zarobljenosti, dakle u sve šire ovoje crnog luka, konačno dolazimo do sveukupnosti zemaljskog Karantina-Pakla-Zatvora, što je krajnji ovoj crnog luka, a to znači svesnost zatočenosti i eksploatisanosti u njihovoj planetarnoj sveukupnosti.
Kao antipod ili kao negativ svemu tome tako uočenom prirodno bi bilo da se javi: ideja o oslobađanju. (Prirodno bi bilo da se javi, ali – i to je u ovim uslovima „zakomplikovano“, jer je intenzitet zarobljenosti toliko jak, iscrpljujući, deprimirajući, da se uglavnom i nema snage da se ideja o oslobađanju uopšte i javi, radije se potone u beznađe.)
Te nam je Vizija o oslobađanju, lični oslobodilački plan: naprosto negativ onoga što unutrašnjim vidom vidimo, naš odgovor na svaki vid zarobljenosti koji konstatujemo. Vrlo prosto iz svakog uočenog aspekta zarobljenosti i eksploatisanosti proizilazi poseban oslobilački cilj. Te je naša oslobodilačka Vizija – odraz našeg ličnog odgovora (koji je razložen na sistem posebnih odgovora) koji proizilazi iz dometa u uočavanju i shvatanju KPZ-zarobljenosti i eksploatisanosti do kojih dopire naš unutrašnji pogled. Ko dospe do sveukupnosti (u meri u kojoj nam je ona dostupna) viđenja i shvatanja Karantina-Pakla-Zatvora – formiraće (trebalo bi da formira) i sveukupnost svog odgovora na uočenu KPZ-sveukupnost. (Svog odgovora – jasno je da on neće i ne može da teži oslobađanju celog društva ili čovečanstva; težiće sopstvenom oslobađanju u vezi sa sopstvenim telom i sa sopstvenim sudbinskim tokovima. Povezivanja sa drugima nakon toga, radi šireg delovanja mu je priča o nečemu što je „o tom – potom“.)
Like this:
Свиђа ми се Учитавање...
Related
Posted by Miroslav инч Otkrivenja našeg doba Ознаке:ljudska zarobljenost, Sloboda, Zemlja kao Karantin-Pakao-Zatvor
Pomozimo sebi! 
marior777
Znači, na iluzornom terenu bi imali jednu ne-ljudsku vrstu koja raspolaže ne-ljudskom-svijesti-smaskom-trezvenosti-i-humanosti,
čiji bi izvor bio jedan entitet koji glumi boga (najveći lažov),
odnosno, pokušava da oponaša Apsolut ili Prvi Izvor, međutim, nedostaju mu neke komponente kao
što su humanost i istinska kreativnost. Tako on može samo da oponaša. Neki su pokušavali analizirati
tog entiteta. John Keel i neki su smatrali da se tu radi o jednoj AI, dakle jednoj vještačkoj ili
kompjuterskoj inteligenciji s psihologijom inteligentnog ali zloćudnog i svirepog djeteta; što bi na
principu „kako gore, tako i dole“, na našem nivou bilo odraženo u psihologiji jednog klasičnog
psihopate. Međutim, taj entitet kao i njegovi predstavnici, kao da ima smisla i za (crni) humor što ne
bi baš bilo karakteristično za jednu čistu AI?! Na nivou matriks-komponenti bića, to bi bilo kao da
neko ima um i duh a nema dušu. U realnosti, radilo bi se o entitetima bez Istinskog ja ili kočijamabez-putnika.
Kočije-bez-putnika su u istočnoj gnostici nazivane – antropoidima.
“U prvom volumenu Gnostike, već smo nekoliko puta pomenuli koegzistenciju dvije suštinski različite
rase: jednu koja se sastoji od ljudi i drugu, od antropoida. Moramo naglasiti to da s ezoteričke tačke
gledišta, ovaj drugi pojam nema podređeno značenje.
(…)
(…)ta dva čovječanstva su slična po izgledu ali nisu slična po suštini. Možemo čak reći i to da je cijela
dramatična istorija čovječanstva, od Adamovog pada pa sve do danas, nadsjenjena koegzistencijom
ove dvije ljudske rase, do čijeg će razdvajanja doći tek na Sudnji dan“. (Izvod iz Gnosis III, B.
Mouravieff, Poglavlje XIV)[/quote]
Click to access mara.pdf
Sinovi božji, antropoidi, živi mrtvaci, kočije-bez-putnika itd, bi bili samo različiti termini koji
označajavaju jedno te isto a to je – oblik egzistencije bez ljudske suštine i istinske svijesti koja ide
zajedno s njom a potiče iz Prvog Izvora ili Apsoluta. Tako bi imali i razne „rase“ tjelesnih i bestjelesnih
bića koje egzistiraju i operiraju u „božjim“ realitetima koji bi po svojoj prirodi bili iluzorni ali prilično
opipljivi za one koje ih nastanjuju. Njima bi gazda manipulisao po svojoj volji.
Kočijaši kao kočijaši, mogu se baviti svim i svačim, oni se mogu i lijepo osjećati nakon posjete
nedjeljnoj misi ili upražnjavanja bilo kakvog rituala iz gazdinog repertoara, uključujući i kojekakva
mantranja, tantranja, jogiranja, meditiranja, hipnotiziranja, kanaliziranja, reikiranja, tarotiranja… itd.
SVE što bi se tu radilo, radilo bi se uz pomoć one budne-svjesti-ispod-crte, pa bi se tu tako, u suštini
radilo o – presipanju-iz-šupljeg-u-prazno, bez obzira na to, koliko sofisticirano ono bilo. Sami rituali
kao ponovljive radnje bi bili samo jedan odraz mehanike budne svijesti koja ovdje vlada.
Sinovi čovječji“ (biblijski pojam), adamični ljudi (istočno-gnostički pojam), odnosno, oni od nas koji u
svojoj kočiji imaju putnika, uglavnom se po svom ponašanju neće razlikovati od „sinova božjih“ jer će
i kod njih dominirati kočijaš. Oni će voziti kako im se sviđa, tj. onako kako im „gazda“ ili neki gazdin
pijun nalaže jer putnika neće biti u stanju čuti a neće ga biti ni svjesni. Putnik je sputan i ne može
ispoljiti svoju istinsku svijest u nekom značajnijem stepenu koji bi bio dovoljan da ga kočijaš razumije
i dejstvuje u skladu s tom sviješću a ne „svojom“.
Znači, možda bi postojala mogućnost da u budućnosti stvarno dođe do razvoda između dvije rase,
kako je to pomenuo Moravjev jer ničija nije gorjela do zore. Problem je i u tome što antropoidi, živi
mrtvaci ili kočije-bez-putnika, mogu jedino „napredovati“ u ovoj realnosti uz pomoć tzv.
transhumanizma ili spajanja s tehnologijom što bi vodilo u tzv. „singularitet“ ili spajanje s gazdom.
Tehnologija im može poboljšati performanse i produžiti egzistenciju. Koliko znamo, s promocijom
kojekakvih čipova i nanotehnologije su već odavno počeli a takođe i drugih hardvera i softvera koji
im trebaju poboljšati životne uslove i njihov je stav da je to nešto što je neminovno za sviju nas i da
se bez toga ne može prosperirati.
Međutim, istinskim ljudskim bićima tako nešto nije potrebno jer su ona po samoj svojoj prirodi
vječna a s obzirom na to da ona raspolažu istinskom sviješću, prelazak na AI i oslanjanje na nju, za
njih bi podrazumijevao prelaz s konja na magarca. S obzirom na to da tako nešto za njih ne dolazi u
obzir, rastanak ove dvije „rase“ će biti neminovan, kad-tad, tj. na „sudnji dan“, odnosno, na dan
prodora Istinske svijesti u ovu realnost.
Čini se da Istinska svijest može biti sputana ili zarobljena ali ne vječno!? Ona ima jednu prirodnu
tendenciju da se širi iz Prvog izvora u svim pravcima, da se ispoljava i da kreira u skladu sa svojom
prirodom. Za razliku od nje, budna svijest je entropična. Ona ima tendenciju da kruži od njenog
izvora kao jednog lažnog kreatora, preko lažne kreacije istog izvora, pa natrag prema Laži. Mada ona
može biti široka ili velika s naše tačke gledišta, ona je ograničena, te odatle i njena potreba za
„reciklažom“. S tim u vezi, njeni nosioci će da podrazumijevaju svoj razvoj i napredak kao neko
„približavanje bogu ili izvoru“, da promovišu koncepte gdje će onim poslušnim ili zaslužnim biti
obezbijeđeno mjesto u raju, odmah pored božjeg trona (naravno, oni neposlušni će žestoko najebat),
dok će drugi promovisati „duhovni razvoj“ kroz „denzitete“ ili nivoe kreacije… (u ezoteričkim
izvorima često predstavljane onim“ stablom života“) sve dok ne stignu do onog najvišeg i tako se
vrate natrag u božje naručje, u opštoj sreći i veselju. (Lijepih laži koliko hoćeš, pa izvoli, biraj i
uživaj!?)
Na principu, „kako gore, tako i dole“, – na našem nivou, imamo reflekciju odnosa između jednog
normalnog oca i sina (čovječijeg), gdje će otac osposobiti svog sina da se ovaj osamostali i nezavisno i
uspješno egzistira. Tu će vladati i jedna uzajamna ljubav i poštovanje, ne zato što je to tako naloženo
odnekud, nego zato što je to tako prirodno.
Međutim, sinu jednog oca koji je psihopata (sinu božjem), neće biti nimalo lako jer će ga otac
smatrati svojom svojinom i od malih nogu će ga filovati kojekakvim psiho-patološkim sadržajima, te
pokušavati kontrolisati i manipulisati cijeli njegov život.
Dakle, ukoliko je signal koji je provučen kroz istočnu gnostiku – istinit, onda – mi nismo. Lažni entiteti
bi robovali lažnim entitetima u iluziji ili lažnoj realnosti. Odatle, ukoliko bi se neko htjeo osloboditi
ropstva, onda bi, valjda, morao prestati biti – lažan?! Nema druge. Znači, pretvoriti se u – pravog.
Međutim, ukoliko bi to bilo izvodljivo, onda, kako smo već mogli vidjeti, to ne bi bilo nimalo lako.
Nadalje, čuli smo i ono: „saznajte istinu i ona će vas osloboditi“ a kad saznamo istinu, onda saznamo i
to da mi nismo istiniti?! Tako imamo i jedan apsurd, gdje bi istina trebala da oslobodi laž iz ropstva.
Ono što je istinito, oslobodilo bi ono što je lažno. Ajd sad budi pametan, pa ovo skontaj uz pomoć
lažne svijesti, gdje bi i previše nekog intelekta, predstavljalo jednu otežavajuću okolnost?!
na govno a što
„gazdino vozilo“ bude ljepše lagalo, utoliko će imati i više sljedbenika ili učenika. Pretvaranjem
nekoga u bilo čijeg sljedbenika, taj biva automatski onesposobljen da slijedi ono što je istinsko u
njemu samom, da se individualizira, osamostali, odnosno, da postane svjestan i nezavisan.
Znači, kad vidimo neku grupu ljudi okupljenu oko nekog religijskog, duhovnog, ezoteričkog,
političkog ili ideološkog koncepta, ono oko čega su oni okupljeni, može biti samo jedno govno,
upakovano u ’vaku il’ ’naku ambalažu. A milijarde ljudi na ovoj planeti su okupljene oko nekog
govneta, moglo bi se čak reći – skoro svi.
Uzimajući u obzir opisane karakteristike onoga što je Istinsko u nama, tako ćemo moći prepoznati i
našeg Spasitelja. To bi bio jedini i pravi Spasitelj. On bi došao iznutra, dakle, iz našeg vlastitog bića a
ne „odozgo“ ili odnekud drugo, predstavljajući nam se pod ’vakim il’ ’nakim imenom. On bi
dejstvovao u onom momentu u kojem jesmo što bi optimiziralo našu interakciju s ovom realnošću,
odnosno, naše ponašanje u svakoj situaciji u kojoj bi se zadesili, čak i u situaciji jednog sveopšteg
haosa. Svjesnost o tome bi nam mogla biti od velike pomoći u vremenima koja dolaze!
marior777
las Gospodnji iznad svih voda: strah od Boga iznad Čovječanstva. Glas Gospoda čini nebo da dršće: Zvijezde su uznemirene: Ovan pada. Prokleta, prokleta bila Zemlja, jer je njena nepravda velika. O Gospode! Daj da se tvoje Milosrđe izgubi u dubokoj Dubini! Otvori svoje oči od Plamena i Svjetla, O Bože, iznad grešnika! Olakšaj svoje Oči! Vika Tvog Glasa, neka polupa Planine! Ne dopusti nam da to vidimo! Pokrijmo naše oči, dopusti da vidimo Kraj Čovjeka. Začepimo naše uši, čujmo plač Žene. Neka nitko ne priča o tome: neka nitko to ne zapiše! Ne!
http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/o-utjecaju-na-covjeka/66-ubiti-boga-da-bi-se-postalo-bogom